Napomena: U Beèu 1870., Vuk Stefanoviæ Karad¾iæ

Nekakvome èoeku umirahu ðeca: neka jedva krst doèekaju a neka ni petnaest dana. Svuda je na proroèice hodio i na proroke knjigu otvarao, ali ni¹ta fajdisalo nije, dok nekakva proroèica sjetuje ovoga èoeka i dade mu nekakav zapis govoreæi: " Uzmi ovi zapis i stavi ga tvojoj ¾eni da ga nosi o grlu, ma nemoj da ¹njime izvan kuæe izaðe. Ona æe ti ostanuti te¹ka, i kada doðe vrijeme da rodi, ne zovi druge babice da dijete obabi nego mene." Èoek uzme zapis i da ga ¾eni da ga nosi kazav¹i joj, kako mu je proroèica rekla, te ona te iste godine ostane te¹ka. Ali nesreæom ispred samoga roðenja poðe negðe izvan kuæe i zaboravi snimiti s grla oni zapis, i ne bi se ni tadar dosjetila, nego joj doðe nekakva muka u drob, te ona trèi doma i teke doðe, izbi dijete mu¹ko mrtvo i lakom glavom ne dade. Dosjeti se siroma¹ica ¾ena, ali svrh svijeh jada ne kazuje mu¾u da ne bude vi¹e trlabuke. Kad èuje mu¾ za nesreæu, stane lelekati koliko da je glavom poginuo, pa odmah opet k onoj proroèici, a ona kada doðe, sjeti se ¹to je, ali ni¹ta mu¾u ne¹æe kazivati, nego opet ¾enu mu pokara i sjetuje da posan sega bolji opaz ima. Po tom ¾ena malo je kad izvan kuæe i izlazila, a ako je kad i izljegla, ostavljala je zapis doma, te opet ostane te¹ka; i kada doðe vrijeme od roðenja, po¹lju za ovu proroèicu da dijete babi. Kad li evo rodi sina u krvavoj ko¹uljici. Kad proroèica vidi, sjeti se da je vjedogonja, pa sutuke radi iznese dijete na dvor od kuæe i zavika iza svega glasa: "Èuj puèe i narode! rodi vuèica vuka, svemu svijetu na znanje a ðetetu na zdravlje." Obeseli se otac i hoæa¹e u put da se dijete krsti bojeæi se smrti, ali mu ne dade proroèica govoreæi: "Ne, ja znam ¹to æu èiniti, ako ¾eli¹ da ti dijete zdravo ostane i dugo ¾ivi." Na to uzme dijete, povije ga, i objesi mu dragi kamen o vratu i na jedan listiæ karte zapi¹e: "Primi kume Boga i svetog Jovana a dar uzmi", pa iznese dijete i ostavi na raskrsnicu blizu nekake rijeke, i otolen doma u onoj ga èoeka. Dijete samo a zar i gladno, stane plakati, a bilo rano, te se niko onuda ne namjeri, dok u onoj rijeci zaèuje nekakva velika riba, te ona na suvo, i po glasu nabrblje ono dijete, i teke ¹to zinula bje¹e da ga pro¾dere, zasja se oni dragi kamen, te ona da vidi ¹ta je, kad li vidi i oni zapis ðetetu na prsima, pa se ustegne na se, i uhvati dijete u èeljusti te ¹njime oèinoj kuæi. Oni kod kuæe opaze izdaleka ribu, ðe dijete u zubima nosi, i ðe riba vriskom trèi, a dijete pi¹ti i cièi, te svi u plaè i u vrisku, a proroèica ih stane te¹iti i govoriti da se ne boje, jere je to sjen ðeteta, i iztrèi na susret ribi i dijete primi. Po tom zovnu popa da dijete krsti po zakonu, a za kuma onu istu ribu. Kad svr¹i pop kr¹tenje, krenu svi doma da piju i na èestito, a kuma riba ne¹æe, nego uze oni dragi kamen, i otolen kao najbr¾a tica poleæe i ostani se u sinje more, i ni¹ta ne reèe drugo, nego: "S Bogom, kume! kad ja iz mora opet izi¹ao, tadar i ti umro!." Ovo je dijete ¾ivljelo Bog zna koliko i dokle, i kad je veæ pod starost htio da umre, poka¾e mu se opet ona ista riba, i tek ¹to se ¹njime oprosti, on umre, a ribe nestane s te stope da niko ko se tu namjerio, ne viðe kuð se ðede i ¹to se od nje uèini.