Napomena: U Beèu 1870., Vuk Stefanoviæ Karad¾iæ

Imao Nekakav bogati èovjek jedinka sina, pa othraniv¹i ga do oru¾ja po¹lje ga po svijetu da teèe, ali ne teèe da aspri steèe nego da steèe pameti, i da vidi iduæi po svijetu kako se trudio ¾ivi i kako se valja muèiti da se ovoga kratkoga. vijeka po¹teno ¾ivi, i dade mu nekoliko aspri ¹to æe mu dosta za put biti. Kad ga opremi, mnoge mu stvari preporuèi a najvi¹e da èuva novac, pak ga s blagoslovom otpusti. Iduæi ovaj mladiæ po svijetu doðe u nekakav grad gdje vidi da jednoga èovjeka vode na vje¹alo. On se zaèudi pak pritrèav¹i zapita ¹ta je skrivio ovi siromah èovjek te ga na smrt osudi¹e, a neki mu odgovori: "Ovi je èovjek du¾an mnozinji, i ne imajuæi otkuda da sve svakome isplati, po zakonima ovoga mjesta zaslu¾io je smrt." On èuv¹i ovo zapita sudnike: "Gospodo! jeli moguæe da ja toga èovjeka od smrti otkupim, i da platim ¹to je du¾an?" Oni mu odgovore: "Za ¹to ne! plati toliko i toliko pa evo ti èovjeka da od njega èini¹ ¹to hoæe¹." On izvadi sve ono novaca ¹to ima¹e pa najposlije sve haljine do ko¹ulje, i kad namiri koliko je trebalo, sudnici mu dado¹e èovjeka, te on s njim po svijetu proseæi od vrata do vrata. Jednu veèer le¾eæi zajedno ova dvojica, reèe otkupljenik: "Meni se dodijalo veæ ovako ¾ivjeti, a jo¹ mi je ¾alost vi¹a tebe gledajuæi ðe s mene strada¹, nego hajdemo u vilinu goru, tamo æemo naæi jednu moju posestrimu i ona æe nam kazati naèin kako æemo obojica obogatiti." Mladiæ pristane na ovo i upute se k vilinoj gori sve stranputicama nekijem, kalauzeæi otkupljenik a mladiæ sustopice za njim, dok tako doðu u nekaku goru, kojoj vrh do mjeseca dotica¹e, a listovi joj zlatni bjehu a stabla srebrna, a usred nje viða¹e se veliki plam i dim od ognja. Mladiæ videæi to prepadne se i upita svoga druga: "©ta je ovo? kakovo je ovo èudo." A on mu odgovori: "Ne boj se, ovo je sve moje posestrime i njezine matere, pa i na¹e, samo teke znadi da se mi dvojica ne mo¾emo njima na jedan put iznenada javiti, nego ja otidoh k njima da im se javim i da im ka¾em da smo do¹li k njima da s njima ¾ivimo, a ti me prièekaj ovðen pod ono drijevo, te je od suhoga zlata a perja su mu biserna; ma pazi, bez velikoga svoga èuda nemoj pisnuti rijeèi jedne doklen se vratim opet k tebe, jer je ovo drvo sviju vila, ispod njega se kupe ljeti te na ðerðeve vezu, pak ako kakva mladiæa opaze u ovu goru u oni èas oèima ga zatrave i u kaku goð hoæe ¾ivinu obrnu." Ovo izrekav¹i nestade ga kao da ga zemlja pro¾drije. Mladiæ stojeæi onðe dosadi mu se èekati te poène tam amo kroz goru ¹etati se dok nabasa na nekakvo kolo krilatijeh ðevojaka, pa se prikri da ih gleda i slu¹a kako pjevaju, ali njegovom nesreæom opazi ga kolovoðica te ga oèima zatravi i u oni èas ostade nijem i slijep. Tada se prepade te od straha i velike ¾alosti stade vikati i plakati, dok evo ti odnekud doleæe na krilima predanj oni èovjek, uhvati ga za ruku i reèe: "Ne boj se, ¹to ti je?" A on mu rukama poka¾e da je oslijepio i onijemio. Tada oni èovjek kad to viðe, izvadi iza pasa nekaku malu zlatnu sviralicu, pa se pripe na jedno drvo i poèe u nju zvi¾ðeti, dok evo ti sa sviju strana vila i vilenika, ovoga èovjeka braæe i sestara, pobratima i posestrima, toliko da im broja ne bje¹e, te poèe¹e po gori brata nekake ljekovite trave, pa dado¹e mladiæu da pije, a drugom mu opet namaza¹e oèi, te u oni isti èas steèe vid oèinji i razgovor deset puta ljep¹i i bolji nego li je prijed imao. Po tom ga primi¹e u svoje dru¹tvo, i o¾eni¹e ga, te steèe silno blago i ima lijep porod. Ali kad veæ ostari, pokaja se gospodu Bogu, povrati se svome domu, i jedva ¾iva zateèe svoga roditelja, te se s njim oprosti i ukopa ga, te do a smrti ¾ivje kao pravi hri¹æanin, ali opet doklen je goð ¾ivio svakoga je ljeta po jedan put u onu goru hodio te se s dru¾inom sastajao i pozdravljao.