Napomena: U Beèu 1870., Vuk Stefanoviæ Karad¾iæ

Nekakav kralj zaprosi za svoga sina u drugoga kralja ¹æer, i po¹lje mu knjigu i¹tuæi ðevojku i uz knjigu obilje¾je na ðevojku. Kad kralju knjiga doðe i vidi ¹ta mu pi¹e, on reèe poslaniku: "Ja ti, prijatelju, ne mogu ni¹ta odgovoriti, dok ne pitam ðevojke." Po tom oti¹av¹i k svojoj kæeri ka¾e joj, kako je ta i ta kralj prosi za svoga sina i poslao prsten za obilje¾je, "nego" veli "¹ta æu mu odgovoriti?" A ona reèe ocu: "Odgovori mu: ako mi ne donese tri prstena jedan od zvijezda, drugi od mjeseca a treæi od sunca, ja ga ne æu." Kralj ka¾e sve ovo poslaniku i pristavi: "Pozdravi svoga kralja, i zahvali mu od mene na pitanju i moli ga, da mu ne bude ¾ao na odgovor moje samosione ¹æere, ele joj ne mogu ni¹ta." Poslanik se vrati i ka¾e svojemu kralju, ¹ta je i kako, a kralj se ra¾ljuti i stane misliti, kako bi dobavio ova tri prstena, pa najposlije turi glas po svemu svijetu: ko mu dobavi ova tri prstena, da æe mu dati polovinu kraljevine svoje ili blago nebrojeno. Ali sve zafajdu. Najposlije kraljev sin padne u veliku ¾alost, i veæ ¹æa¹e od jada da se ubije, kad tumariv¹i onako zaðe u nekaku planinu i nabasa na jednu babu, ðe ukraj puta sjedi. On joj nazove pomoz' Bog, a ona mu prihvati: "Bog daj budi, nesretnji pa sretnji i presretnji sine!" Kraljev sin kad ovo èu, on se zaèudi i upita je, ¹ta æe ovo reæi, a ona odgovori: "Ti si bio propao, ali si nai¹ao na ljekara, koji æe te ako Bog da od te muke izbaviti." Tada on poèe da joj kazuje, ¹ta mu je, a ona mu ne dade, nego zavika: "Dosta, dosta, ja znam ¹to ti je, nego uzmi ovu travu ¹to mi je u njedrima, te je u svoja njedra stavi; ra¹èe¹ljaj mi kose i pu¹ti mi polovicu sprijed a polovicu niz pleæi, pak do doveèe ostani ovðen kod mene." On je poslu¹a: uzme joj travu iz njedara i stavi u svoja njedra, pa rasplete joj kosu koja pade po dolini sva crna kao ugalj, samo ðeðe koja sijeda. A kad bi ispred veèera, reèe baba kraljevu sinu: "Prvu zvijezdu kad ugleda¹, izvadi tu travu iz njedara i reci: daj mi Bo¾e prsten." On tako i uèini, i tek ¹to izreèe ¹to mu je rekla, zvijezda se uzigra, te predanj prsten pade i u njemu ona ista zvijezda. Po tom reèe mu baba, da pazi kad iziðe iza gore mjesec, pa da isto uèini. I on uèini, i prsten mu pade i u njemu mjesec. A kad bi u jutru prije sunca, reèe mu baba: "Pazi dobro, kad uspomalja sunce, pa kad pomoli, gledaj ga kroz moje kose, dokle sa svijem iziðe, i tri puta reci: "Pretvori mi Bo¾e od ove kose prsten kao sunce!" Te on tako uèini, i tek ¹to treæi put zavika, provr¾e mu se od onijeh kosa prsten sjajan kao sunce. Po¹to kraljev sin ovako dobavi sva tri prstena, upita babu: "©ta sam ti du¾an?" A ona mu odgovori: "Ni¹ta drugo, nego doklen si ¾iv, da se za moju du¹u Bogu moli¹, jer æu ja do malo dana umrijeti, i da ne kazuje¹ nikome." Potom joj kraljev sin zahvali i u ruku je poljubi, i s njom se oprosti, i do¹av¹i doma ka¾e sve svojemu ocu, a on s onijem prstenima po¹alje k ðevojci, i ona poðe zanj i s njime se po zakonu vjenèa.