Napomena: U Beèu 1870., Vuk Stefanoviæ Karad¾iæ

Bile su dvije sirote bez oca i matere. Stojeæi jedan dan na prozoru vide, ðe ispred njihove kuæe proðe carev sin, pa æe reæi mlaða: "Ah lijep li je oni carev sin! da me hoæe uzeti za ¾enu, rodila bih mu sina i ¹æer na jedan put sa zlatnijema zvijezdama na èelu". Ovo nekako doèuje carev sin, pa oni èas otide i ovu ðevojku vjenèa, pa ¹njome doma. On nije imao oca, nego samo mater, vrlo opaku i zloga srca, koja kad sagleda sina i nevjestu, naijedi se ¾estoko i stane koriti sina, za¹to je vjenèao ðevojku, koja nije njemu prilika; ali joj ukor bi zafajdu, nego poène misliti, kako æe snasi svojoj kradimice do glave doæi, ali ni to od sina ne moga¹e. I tako ova mlada carica zatrudni, te njezin mu¾ dobavi od nekuda jednu proroèicu i upita je, da mu ka¾e, ¹ta æe mu ¾ena roditi, a ona mu odgovori: "Rodiæe ti zajedno sina i ¹æer sa zlatnijema zvijezdama na èelu, nego pazi dobro, da ti se od nje i od dvoje ðece ¹to ne dogodi." Priðe nego mu se ¾ena porodi, doðe nekaka pre¹a ovome carevu sinu da ide na vojsku, pa bojeæi se ¾eni i ðeci dozove svoju opaku mater i reèe joj: "Zaklinjem te nebom i zemljom i svijem ¹to je na svijetu: èuvaj mi ¾enu i ono ¹to rodi, doklen se ja vratim." On otide, i malo po tom rodi mu ¾ena najedanak sina i ¹æer sa zlatnijema zvijezdama na èelima, ali mater njegova na mjesto ovo dvoje ðece podmetne dvoje malo ¹tenadi a ðecu od matere sakrije, zatvori ih u jedan kovèe¾iæ i dobro zapeèativ¹i da ih jednoj sluzi govoreæi: "Hajde s ovijem kovèe¾iæem te ga zakopaj u zemlju u kakoj pustinji ili utopi u rijeku kaku; i ako to ne uèini¹ ¹to ti govorim, ne dolazi mi veæ na oèi bez svoga nenadnoga èuda." Sluga noseæi kovèe¾iæ pustinjom èu, ðe plaèu ðeca, te polako otvori zaklop, kad vidi ovo dvoje ðeèice kao dvije zlatne jabuke i na èelima zvijezde, ra¾ali joj se, te ih ne ¹æedne zakopati u zemlju, nego ih baci u jednu ja¾u od mlina, pa se vrati doma i ka¾e staroj carici, da je zakopala u zemlju u jednoj dubravi, i ona joj vjeruje. Onu istu veèer zatisne se okno od ja¾e i zaustave se kola od mlina bra¹nenoga, a mlinar istrèi da vidi ¹ta je, kad naðe oni kovèe¾iæ, i otvoriv¹i ga vidi jadnu ðeèicu, ali kad vidi zvijezde im na èelima, jo¹ se vi¹e zaèudi, pa dozove ¾enu svoju, a ona ðecu podoji i stane ih paziti kao i svoju roðenu. Carev sin do¹av¹i s vojske odmah upita mater, ðe mu je ¾ena i ¹ta mu je rodila, a ona mu odgovori: "Zlo i naopako za tebe, sinko! Ona ti je rodila dvoje ¹tenadi, i ja ih nijesam smjela od tebe ubiti ili baciti, nego nagnala sam tvoju ¾enu da ih doji, doklen ti doðe¹; i eno je zatvorene u tamnici u gvo¾ðu, i kod nje su ¹tenad, pak ti sad èini od nje ¹to hoæe¹." Kad ovo èu carev sin, smrtni ga znoj dopade od velike tuge i ¾alosti, te poleti s no¾em u tamnicu, da zakolje i ¾enu i ¹tenad. A kad di¾e ruku nad njom da je posijeèe, razrika se ¾alosna mu ¾ena: "Ah za Boga! ne ubij me! ni¹ta ti kriva nijesam, nego me tvoja mati evo ovoliko vremena ovðen u tamnici zakovala, i podmetnula dvoje ¹tenadi, a moju lijepu ðecu negðe obestrvila; nego se smiluj na mene!" Carev sin kad to èu, razmisli i sa¾ali se na nju, pa stane ispitivati i mater i sve dvorane, ali ne moga¹e ni¹ta razabrati, nego svi mu ka¾u ono, ¹to mu je pasja mati nalagala, i veæ ne znadija¹e, ¹ta æe da radi, ili svoju ¾enu da zakolje ili da ide po svijetu tra¾iti svoju ðecu. Ono dvoje ðece igrajuæi se jedan dan po jednoj livadi prika¾e im se jedan mladiæ u bijelijem haljinama sa zlatnijem krilima a ovo je bio anðeo Bo¾ji i reèe im: "Hajte doma; evo vam ovi ¹tap, pak njime ¹togoð vam bude potreba, kucnite njime te æete imati. Tako æete doæi u jedan grad, te uljezite unutra, i ðe najvi¹i dvor vidite, kucnite ovijem ¹tapom u vrata, te æe vi se vrata sama otvoriti, pa zavièite: Ah, ðe si ¾alosna majko na¹a? ðe si? izaði i doði da nas izgrli¹ a mi tebe; veæ je vrijeme." Brat i sestra poslu¹a¹e i uzev¹i ¹tap otolen hajde hajde hajde, doklen ih oni ¹tap do same oèine kuæe dovede, te kako ih je nauèio oni anðeo, tako i uèini¹e: zakucnu¹e i zavika¹e, i na njihov glas otvori¹e se vrata, i oni uljego¹e u kuæu. Ali ih u taj mah opazi stara carica i poznav¹i ih prepade se, te br¾e bolje smaèe s prsta od ruke jedan prsten i nataèe ga na oni ¹tap, koji ima¹e u rukama carev sinèiæ, te on u oni èas zanijemlje, ali sestra mu kad to viðe, uze oni ¹tap i strese s njega prsten, pa udari staru povikav¹i: "Ti zanijemi; a ti, brate moj, progovori." Te stara ostade nijema, a brat joj opet poèe govoriti. Ovo sve gleda¹e otac njihov, pak kad ih zaèuðen upita, ko su, oni sve ka¾u, kako je i ¹to je bilo, te on odmah izvadi im majku iz tamnice i uze je opet za svoju ¾enu zajedno sa sinovima, a slugama zapovjedi, te mater njegovu zatvore u jednu baèvu katramom oblivenu i za¾de je nasred grada.