Napomena: U Beèu 1870., Vuk Stefanoviæ Karad¾iæ

Bio je mu¾ i ¾ena, i imali su jednoga sina. Kad im sin poodraste, dadu ga na nauku, koja æe mu u neko vrijeme i pomoæi. On je bio dobar i miran, i za najvi¹e pun straha Bo¾ijega. Po¹to svr¹i nauku, otac mu da brod i u njemu trgovinu, da kroz prostrani svijet ide i da se trudi, ne bi li u starost roditeljima svojijema od pomoæi bio. On se s brodom naveze, i ploveæi po moru, sretne brod Turski i èuje, gdje u njemu veliki plaè stoji, te zapita mornare na Turskome brodu: "Molim vas, ¹ta se ta plaè u brodu va¹em èuje?" A oni mu odgovore: "Vozimo roblje, ¹to smo kroz svijet zarobili, i to oni vezani plaèu." Onda on reèe: "Molim vas, braæo, upitajte kapetana va¹eg, bi li ih na otkupe za gotove novce dao." Oni ga odmah veselo poslu¹aju, potrèe i zovnu kapetana. Kapetan iziðe, i oni se odmah pogode, on kapetanu brod i trgovinu a kapetan njemu vezane robove. On ih prizove k sebi i poène ih pitati, oklen je koji, pa svakome reèe da ide na svoju postojbinu, i tako redom jedno po jedno, dok najposlije doðe do jedne starice, koja je dr¾ala do sebe prekrasnu ðevojku. Kad njih zapita, otkuda su, baba mu plaèuæi odgovori: "Ja sam izdaleka, babica od dvora careva; a ova ðevojèica, ovo je jedina ¹æer careva, koju sam ja iz malena gojila; pa po nesreæi svojoj otide u ba¹èu, podaleko od dvora. Prokleti Turci opaze je i uhvate, ona poène vikati, a ja opet po nesreæi svojoj namjerim se blizu, pritrèim na glas, a oni uhvate i mene, i povedu obadvoje na brod." Potom one ne umijuæi kuð hoditi, a i nemajuæi su ¹to tra¾iti kuæe svoje, zamole se njemu, da ih on uzme sobom. On ih uzme, ðevojku vjenèa sebi za ¾enu, i ode natrag svojoj kuæi. Kad doðe kuæi, otac ga zapita, ðe mu je brod i trgovina. A on mu pripovjedi sve ¹ta je bilo, kako je otkupio roblje i otpu¹tao kuæama, "a ova" reèe "ðevojka jest ¹æer careva, a ova starica, ovo je careva kutnja babica; one ne umijuæi kud, a i nemajuæi su ¹ta tra¾iti svoje kuæe, ostado¹e u mene, i ja uzeh sebi ðevojku ovu za ¾enu." Otac mu se na to ra¾ljuti: "Nesretni sine, ¹to uèini! Za ¹to li izgubi moje blago bez i kake nesreæe i bez i kake napasti?" pa ga i¹æera od sebe. On potom sa svojom ¾enom i s ovom staricom ¾ivlja¹e dugo vremena u istome selu, ali u tuðoj kuæi, preporuèujuæi se materi svojoj i ostalim prijateljima, ne bi li kakogod oca sklonili da ga jopet k sebi primi, i da mu druga brod napravi, obeæavajuæi se da æe unaprijed bolju pamet imati. Poslije toliko vremena otac mu se smiluje i primi ga k sebi sa ¾enom i s onom starcem, i dade mu drugi brod vi¹i i ljep¹i od prvoga, pun trgovine svake, da ide jopet trgovati. On otplovi, a ¾ena mu i ona starica ostanu kod njegovijeh roditelja. Kad doplovi u jedan grad, vidi gdje vojnici nesretne seljane po gradu hvataju i u tamnicu meæu. On ih zapita: "Za ¹to to èinite, braæo? te siroma¹ u tamnicu meæete?" A oni mu odgovore: "Za to, za ¹to nijesu carevine caru platili." Onda on poðe k vlasniku i zapita: "Koliko, molim te, ima oni narod pohvatani carevine da plati?" Vlasnik mu reèe koliko i toliko. Onda on opet proda svoj brod i trgovinu, i otkupi sve pohvatane seljake, pa se opet vrati kuæi bez ni¹ta, i padnuv¹i ocu pod noge ka¾e sve ¹ta mu se dogodilo, i plaèuæi poène ga moliti za opro¹tenje. Otac mu se jo¹ vi¹e ra¾ljuti, i oæera ga jopet od sebe. Kako æe sad nesretni sin, na koju li æe stranu? kod bogatijeh roditelja sad prosi? Dok nakon toliko vremena opet prijatelji okolo njegova oca nagovarajuæi, da ga opet k sebi primi, obeæavajuæi mu se oni, da vi¹e ne æe biti onakov kakov i do sad, veæ da ga je nevolja na bolju pamet nauèila. Veæ na sve duge jade otac mu se opet skloni, primi ga k sebi i dade mu brod jo¹ vi¹lji i jo¹ ljep¹i od prvijeh. On ispi¹e na krmu od broda iznutra svoju ¾enu a na provu onu staricu: pozdravi se s ocem i s materom, sa ¾enom i sa svima u kuæi, i otisne se ploviti. Ploveæi tako doðe pod jedan veliki grad, u kom je car ¾ivio, ispustiv¹i svoja sidra stane grad topovima pozdravljati. Svi se graðani zaèude, a i sam car, ne znajuæi ko je i ¹to je. Kad bude pred noæ, po¹lje car k njemu svoga ministra da vidi, ko je i ¹to je, i da mu reèe, da æe sjutra na devet ura ujutru car doæi na njegov brod. Ministar poðe, gdje æe viðeti èuda? ugleda na krmi od ovoga broda ispisanu njegovu vjerenicu a carevu ¹æer, koju mu je car jo¹ iz malena obeæao bio, a na provu dvora careva babicu, koju su zajedno s njom Turci zarobili bili, ali od radosti nije mogao sam sebi vjerovati, niti je i kome za to ¹to kazivao. Dok sjutradan, devet ura zazvoni, evo cara sa svojim ministrima na brod, poène se razgovarati, ko je i oklen je, i ¹etajuæi se s prove na krmu upazi ðevojku ispisanu na krmi i staricu jednu na provu od broda, i on pozna svoju jedinu ¹æer i nje babicu, ¹to su im Turci zarobili, ali ni on od velike radosti nije se mogao uvjeriti, veæ pozove kapetana dvije ure poslijed podne, da poðe u njegov dvor da ga isku¹a, jeli istinito ¹to mu srce ka¾e. Po tom se pozdravi s njim i otide. Kad su dvije zazvonile, kapetan otide na zapovijest carsku. Car ga poène ispitivati poizdaleka, ¹to mu dolazi ona mladica ispisana na krmi od njegova broda i ona starica na provi! Spazi se on odmah, da je ovo ¾ene njegove roditelj, i poène mu sve ¾itije svoje redom kazivati, kako je ploveæi po moru srio Turski brod, pun robova, i kako ih je svijeh otkupio, i svakoga domu otpustio, "a ova ðevojka" reèe, "i s njom ona starica, ne umijuæi kuð hoditi a i neimajuæi su ¹to tra¾iti svoje postojbine, jer im je daleko bilo, ostanu u mene, i ja ðevojku vjenèam za svoju ¾enu." Kad par to èuje, povikne: "To je moja jedina ¹æer, koju su prokleti Turci zarobili; a ta starica, to je od moga dvora babica, koja je nju jo¹ izmalena gojila i èuvala; a ti - ti æe¹ biti krune moje na¹ljednik, veæ trèi natrag svojoj kuæi, i dovedi mi ¹æer moju, a ¾enu tvoju, da je viðu jo¹ jednom prijed nego li umrem, i dovedi oca svoga i mater svoju i svu familju svoju, i prodaj sve imanje svoje; tvoj otac biæe moj brat, a tvoja mati moja sestra, a ti æe¹ biti moj sin i krune moje na¹ljednik, i svi æemo ¾ivljeti u jednome dvoru." Potom zovne ¾enu svoju caricu i sve ministre i ka¾e im, ¹to se zbilo sa ¹æeri njegovom. Onda se poènu svi radovati i veliko veselje èiniti. Potom car mu da svoj veliki i prekrasni brod, a on svoj ostavi onðe, ali reèe caru: "Svijetla kruno! ne æe mene kod doma mog vjerovati, ako mi ne da¹ jednoga od svojijeh ministara." Car mu da ministra, ba¹ onoga kom je ¹æer svoju obeæao bio. I tako se oni otisnu i stanu ploviti. Kad doma doðe, otac mu se zaèudi, oklen tako ubrzo doma se vrati, i brod ljep¹i i vi¹i dobavi. On mu ka¾e sve ¹ta je i kako, i materi svojoj i ¾eni i onoj starici objavi radosni glas, i "evo" veli, "ako ne vjerujete, evo vam carskog ministra, koga je car sa mnom poslao da se bolje uvjerite." Kad ¾ena njegova ugleda ministra, povikne od radosti svekru svome i svekrvi: "Jest istina, dragi oèe, ovo je ministar oca moga, a moj nesuðeni zaruènik." Oni onda prodadu sve svoje imanje, i otisnu se ploviti. Ministar ovi gledao je svakojako mladog na¹ljednika careva a vjerenice svoje mu¾a da ubije, ne bi li se on s njome vjenèao, kako mu je od nje roditelja obeæano bilo, da bi onda on na¹ljednik carski ostao. Kad su veæ bili na neki dio puta, zovne on njega notnjo, kad su svi pospali, da iziðe na kuvijertu da se s njim ne¹to dogovori.