Napomena: U Beèu 1870., Vuk Stefanoviæ Karad¾iæ

On prave misli bez i kakvog straha iziðe gore, a ovi ga onda uhvati i preko broda u more baci. Brod je jedrio, i on se veæ nije mogao njega uhvatiti. Onda ministar otide opet spavati. Mladoga na¹ljednika carskog iznese sreæa na jednu seku podaleko od kraja, ali pod jednu pustinju, ðe nikome tuda prolazak ne bija¹e, da bi ga izbavio. Kad ujutru svane, vide oni u brodu da njega nema, pa poènu plakati i jaukati sudeæi, da se notnjo sam nehotice utopio, i nikako se nijesu mogli utje¹iti i za najvi¹e njegova ¾ena, jer su se premnogo pazili. Kad doðu kod cara, jave mu nesreæu, koja im se u putu dogodila. Tada nastane tuga i plaè u carskom dvoru za mnogo, i nigda se utje¹iti nijesu mogli. Njegove roditelje car primi i kod sebe ih uzdr¾i kao ¹to je obeæao bio. Nesretni zet carev sjedeæi na ploèi morskoj ¾ivlja¹e o travici, koja bje¹e pri ploèi prirasla, vas bje¹e veæ pocrnio, aljine na njemu izagnjile, da se ne moga¹e poznati i ni od kuda ¾ive du¹e, koja bi ga izbavila, dok sreæom njegovom poslije petnaest dana i petnaest noæi eto ti jednog starca na ¹tapu pokraj mora ðe ribu lovi. On ga odmah stane vikati i moliti, da ga na suho prenese. Starac mu se obeæa: "Hoæu" reèe "ali da mi plati¹." ""Od kud æu ti platiti" odgovori mu on, "kad ni haljine na sebi nemam."" "Ni¹ta za to" starac odgovori; "evo ja imam pri sebi kalamar i pero, ako umije¹ pisati da mi se potpi¹e¹, od svega svoga, ¹to bi i gda imao, da æe¹ mi polovicu dati." On na to pristane sa svim srcem. Starac onda zagazi i doðe do njega, on mu se potpi¹e, a starac njega na suho prenese. Onda on od kuæe do kuæe, od sela do sela, go, bos, crn i gladan, dade mu neko gaæe a neko ko¹ulju, samo ¹to tijelo pokrije. Nakom trideset dana donese ga sreæa u carev grad i pred carev dvor, te sjedne sa ¹tapom u ruci pokraj vrata od dvora, a prsten vjenèani s imenom njegovijem i njegove ¾ene a careve ¹æere jo¹ mu je na ruci stajao. U veèe sluge careve prime ga u dvor i dadu mu ¹to je iza njih ostalo da jede. Sjutridan poðe i sjedne ukraj vrata od carske ba¹èe; ali doðe ba¹èovan te ga otole oæera govoreæi mu, da æe sad car tuda proæi sa svojom familjom. On se otole makne i opet sjedne u jedan kraj od ba¹èe, dok evo ti cara gdje ¹eta s njegovom materom, a otac njegov sa caricom, a ¾ena njegova s krvnikom njegovim, ministrom. Onim se jo¹ nije hotio otkriti, veæ oni ¹etajuæi proðu pokraj njega i dadu mu nekoliko novaca; ali na onoj ruci kojom je novce prihvatao, prsten je stajao, ¾ena ga njegova ugleda, i ne moguæi ni pomisliti daje on nje mu¾, reèe mu: "Nu, daj mi ruku, da viðu prsten taj kakav je." Ministar, koji je do nje stajao, malo se ka i prepane i reèe joj: "Odmakni se" veli "kako bi s ovom odrpanicom govorila?" Ali ga ona ne æedne ni slu¹ati, veæ uzme prsten i pozna ime nje i nje mu¾a. Kako se njoj tada uèinilo, kako li se srce bilo okamenilo, kad prsten ovaj viðe; ali se opet ustrpi i premuèi. Kad doðu u dvor, ka¾e ona ocu svom, kako je prsten nje pokojnog mu¾a poznala u prosjaka onoga ¹to u ba¹èi sjeða¹e, "nego po¹lji" reèe "neka ga zovnu, da ga ispitamo, od kud je prsten oni u ruke njegove do¹ao." Car odmah po¹lje sluge, te prosjaka dovedu. Onda ga car poène ispitivati, od kud je, i kako se zove, i kako je prsten taj u ruke njegove do¹ao. On se vi¹e ne moga¹e uzdr¾avati da im se ne otkrije, veæ poène im redom kazivati, kako ga je ministar oni kad su bili u putu, preko broda u more bacio, i kako ga je sreæa na jednu ploèu blizu kraja nanijela, na kojoj je petnaest dana i petnaest noæi ¾ivio o travi, koja je pri ploèi prirasla bila, i nakom ovoliko dana kako ga je starac jedan otlen izbavio, "i evo" reèe "Bog i moja pravica donese me opet mojim roditeljima i mojoj ljubi." Oni kad ovo èu¹e, onijeme od radosti, a po¹to se malo razabra¹e, skoèi car i zovne oca njegova i mater i ka¾e im, ¹to se dogodilo od sina njihovoga. Ko bi sad mogao iskazati radost ovu, koja ih obuze, kad su se poznali, kako li veselje u tome dvoru postade! Odmah mu doneso¹e svijetlo i novo oðelo, izmi¹e ga p obuko¹e. Za toliko dana trajala je radost i veselje ne samo u njihovom dvoru, veæ po cijelom gradu, pjevalo se i veselilo, i njega za mladog cara okruni¹e. Car odmah zapovjedi, te onoga ministra uhvate i da ga zetu na volju da mu sudi. On mu sve oprosti, ne dade ga ni ubiti ni objesiti, veæ samo oæera ga izvan njihovog carstva, da vi¹e pod vlast njihovu ne pripada. Novi car poène carovati, kad nakom malo dana njegova vladanja, evo ti mu onoga starca, koji ga je iz mora izbavio, nosi oni potpis ¹to mu je potpisao, da æe mu kad god bi ¹to imao, od svega polovinu dati. Do¹av¹i starac u dvor, zamoli sluge da ga pred cara puste. Sluge uljezu k caru i ka¾u mu, da jedan starac ¾eli k njemu uljesti. Car dopusti, i starac uljezav¹i pokloni mu se i poljubi mu ruku i metne mu kartu na koljeno. Car uzme i proèativ¹i je reèe mu: "Dobro, starèe moj, sjedi, ja sam danas car, ali da sam i prosjak, ja æu rijeè moju i potpis moj potvrditi; veæ prièekaj, da poènemo dijeliti. Car iznese knjigu i poènu prvo gradove dijeliti: "Ovaj" reèe "meni, ovaj tebi" pi¹uæi sve na kartu, doklen sve podijele od najvi¹ega grada do najmanje kuæerice. Starac uzme svoju polovinu zapisanu svu u karti, i pokloni je opet caru govoreæi: "Na, nijesam ja starac, èoek zemaljski; veæ sam ja anðeo Bo¾ij, kojino sam poslan bio od Boga, da tebe iz mora izbavim za tvoja dobra ðela, koja si do sad pred Bogom uèinio. Veæ caruj i u¾ivaj, da ti bude dugovjeèno." Anðela nestane, a on ostane sretno vladajuæi.