Napomena: U Beèu 1870., Vuk Stefanoviæ Karad¾iæ

Bija¹e breða jedna ¾ena, pa usni da svake neðelje po jedan dan ima jednonièiti doklen rodi: ako li to ne u¹èini, da æe se u njoj provræi dijete u ¹to drugo. Ona ovo poslu¹a, ali nehotice zaboravi jedan dan jednonièiti, nego ne¹to malo izjede, te kad doðe vrijeme do roðenja, rodi struk bosioka mnogo lijep i preko mjere mirisan. Ova je ¾ena gojila ovi struk bosilja, i oglasi se zanj po cijelom svijetu, dok negðe u svijetu èuje sin nekakvoga cara, pa poðe u kuæu one ¾ene. Kad carev sin viðe ovi struk bosioka, omilje mu vrlo i zamoli mater njegovu da mu ga daruje ili za dobru platu proda; ali ova ne ¹æedne nikako govoreæi: "Da mi da¹ polovinu oèine carevine zanj, ne bih ti ga dala." Èujuæi ovo carev sluga, pri¹apti svome gospodaru, carevu sinu, da ni¹ta ne zbori, da æe joj ga on ukrasti, te tako i bude: nekako ga ukrade i carevu sinu odnese a ovi njega dobro daruje i obeseli se, pa zatvori struk bosioka u kamaru, a sjutradan uèita veliki objed i sazove mnoge svoje prijatelje na pir da im poka¾e ovi struk bosioka. Kad objed bude gotov, poðu sluge te jave gospodaru da je sve gotovo, ali kad se vrate, naðu sve peèenje i varivo iskotrljano kroz ku¾inu i sve prosuto tamo amo. Kad sluge to vide, jave br¾e carevu sinu, a on videæi zlu i goru, poruèi gostima da ne dolaze, nego ih pozove kao sjutra, te tako i bude. Sutradan kad bude sve spravno, i sluge poðu da jave gospodaru, opet ne¹to sve raspr¹a u ku¾ini, prospe jela zgotovljena i polomi sudove. Zaèude se sluge pa i sami carev sin, te naredi da se treæi dan treæi objed pripravi, i postavi stra¾e da vide kroz vrata ko to radi. Po¹to objed bude gotov, izidu svi iz kamare i stanu virjeti ko æe doæi; kad li tamo ¹ta je! ðevojka zlatnijeh kosa, te oni èuvaduri jednak skoèe i u ku¾inu utrèe te je uhvate i dozovu careva sina. Kad je carev sin vidi, zaèudi se i obraduje, pa je zapita otkuda ona u ku¾inu, a ona se prepade i ispoviðe mu na tajno da je ona oni struk bosioka ¹to ga on goji i u kamari miri¹e, pa da je mi¹ljela da se on pripravljajuæi one objede ¾eni i da joj je ¾ao bilo, jer se nadala da ne æe druge nego nju vjenèati. Car èujuæi to i videæi prekolijepu ðevojku obraduje se i obeæa joj da æe je vjenèati, samo ako se po zakonu Hristovu pokrsti, i ona mu se obeæa da hoæe. U toliko doðe nekaka potreba da carev sin ide na vojsku, i ne moga¹e mu se ionako nego da ide. Na polasku prizove svoju milu pa joj reèe: "Ja idem na vojsku, i tebe s velikom ranom na srcu ostavljam, nego ti se molim da se ti opet prometne¹ u struk bosioka dok se ja vratim, i da se nikome ne poka¾e¹, ako bi ko u ovu moju kamaru dolazio; a evo ovðen ovo malo zvonce, kad se ja, ako bo! da, vratim, i kad u ovo zvonce zakucnem, ti se provrzi kakva si danas." On poðe, i tek ¹to se s njom poljubi, prometnu se ona u bosiok. Dvije careva sina ljubaznice, videæi da je carev sin prestao k njima dolaziti, dosjete se jadu, da je kakvu drugu ðevojku k sebi dobavio a njih zaboravio, pa se dogovore da navalice poðu u kamaru ðe carev sin le¾i. Kad uljezu, ni¹ta drugo ne vide nego haljine, postelju i jo¹ ¹to ¹to careva sina kroz kamaru i ovi struk bosioka; ali se ni¹ta ne dosjete. Obijajuæi kroz kamaru tamo amo, eda se nije kakva ðevojka ðe sakrila, ugledaju i ono malo zvonce, te jedna od njih tako ga zlaradièke u ruke uzme, te zvonce zazvoni. ®alosna zlatnokosa misleæi da je ono carev sin ¹to zakuca, na jedan put se prometnu ðevojkom i meðu one dvije iznenada stade. Po¹to ih viðe, a ove dvije nju, zaèudi¹e se, i ove potonje dvije dosjete se, te spopanu jadnicu i zakolju, pa je mrtvu u goru ponesu. U veèer sluga careva sina noseæi veèeru ðevojci, ne naðe struk bosioka, nego po kamari stra¹nu krv; dosjeti se svome zlu i bojeæi se, da ga carev sin ne smakne, pobje¾e iz grada onoga. Prolazeæi jedna baba onom gorom naiðe na ðevojku bez glave a glava kod nje, pa joj se ra¾ali videæi onaku mladicu, te stane brati nekakovijeh trava i o¾ivi je. A ova je baba bila sunèareva majka. Kad ona sirota o¾ivlje i viðe da je u gori, zagrli babu i nikada se od nje odvojiti ne hoæa¹e. Ali joj baba reèe: "Ti, ¹æerce moja, hajde s Bogom kuda zna¹, ja nijesam kadra ni sama sebe hraniti, ja sam siroma¹na bez nigðe nikoga, a ti si mlada i zelena, pa kako ti Bog da." Odgovori joj ona: "Ne, za Boga tako! ti si mene o¾ivljela, i ja sam tebe du¾na do smrti ljubiti, a lasno æemo ¾ivljeti: ja æu prodavati moje zlatne kose pa i sebe i tebe hraniti, a kad sve kose prodam, ondar æu travu po gori brati pa tebe hraniti." Na ovo baba pristane, te sjutradan ova ðevojka odre¾e biè kose zlatne i po¹lje babu na pazar, govoreæi da ga ne da za manje od sto zlatnijeh cekina. Poðe baba u oni isti grad ðe je carev sin bio, koji se veæ s vojske vratio i vas grad u korotu stavio za smrt svoje ljubavnice. Baba tamo amo hodajuæi, sreæa je nanese na careva sina, pa ga upita, hoæe li kupiti ovi biè zlatne kose. Kad carev sin vidi, vas umre od èuda, dosjeti se da je ovo kosa njegove drage, pak uhvati babu i upita, otkuda joj ova zlatna kosa. Baba se prepane i ka¾e sve. Ondar on br¾e bolje uzja¹e na konja a na drugoga uzja¹e babu, te s njom u ono selo ðe baba ¾ivi. Kad tamo, upazi ðevojku ðe plaèe i narièe svoga dragoga. On pritrèi k njoj te se tu i¾ljube, pa ondar s njom i s babom doma. Po¹to je car upita, i ona pripovjedi sve ¹ta joj se dogodilo, on naredi te one dvije proklete ðevojke pogube, a ¹njome se po zakonu vjenèa, i babu do smrti kao svoju mater dr¾i i po smrti carski ukopa.