Napomena: U Beèu 1870., Vuk Stefanoviæ Karad¾iæ

Pripovijeda se da je u Carigradu negda bio nekakav Turèin, Bekri Mujo (Mujo pijanica), kome je iza oca ostalo nebrojeno blago, pa on propiv¹i se sve popio i proæerdao, tako, da nikakih drugih haljina nije imao, osim jednoga æebeta, kojim je ogrnut po sokaku i¹ao, i nekake stare kapetine, kroz koju mu je perèin bio propao. Jedan put srete ga Turski car na sokaku pijana, i stane ga karati, ¹to je toliko blago propio i do takoga sramotnog stanja dotjerao; no on se okorno osijeèe na cara, govoreæi mu: "©to je tebi stalo, ¹to ja pijem? Ako pijem, za svoje novce pijem; a ti ako misli¹, da ja nemam novaca, po¹to æe¹ mi dati Stambol?" Car prem da je znao, da on nema ni pare, opet pomisli u sebi, da ga nije podgovorio ko drugi, ko ima novaca, pa po¹to se obreèe, ne mo¾e se natrag udariti, i zato mu odgovori: "Ne dam ti, Mujo, cijeloga Stambola ni po¹to, nego æu ti pola dati po to i po to, pa onda za nevolju mo¾emo u njemu oba carovati." Mujo mu na to odgovori: "Dobro! Sutra æu ti u jutru donijeti novce." I tako se rastanu. Kad sutradan Mujo ne doðe u odreðeno vrijeme s novcima, car po¹alje, te ga dovedu; no sad Mujo trijezan prizna, da nema ni pare a kamo li da kupi Carigrad ili polovinu njega. Onda car odmah zapovjedi, da ga posijeku, ¹to je tako lagao i s carem sprdnju zbijao. Mujo se iznajprije stane moliti za opro¹tenje, a kad vidi, da mu ni¹ta ne poma¾e, onda rekne caru: "Kad si naumio, lasno æe¹ me pogubiti; nego te molim, da uèini¹ jednu milost prije nego me pogubi¹; da naðe¹ u tvome carstvu tri èovjeka: jednoga siromaha, koji ni¹ta na svijetu nema; jednoga slijepa, koji ni¹ta ne vidi i jednoga bogalja, koji nema ni jedne noge, nego samo trup; pa da ih dovede¹ ovdje i da ih lijepo nahrani¹ i napoji¹, a nas æemo dvojica gledati, ¹ta æe oni raditi." Car na to pristane, i odmah zapovjedi, te se taka tri èovjeka naðu i dovedu, i posadiv¹i jednoga do drugog, donese im se jelo i piæe, i stanu se èastiti. Kad se podobro najedu i napiju, onda slijepac progovori: "Hvala Bogu i èestitome caru, koji nas je nahranio bijeloga hljeba i napojio crvenoga vina!" A bogalj ni pet ni devet, nego na njega: "Kurvo æorava! kako ti zna¹, da je hljeb bijel i vino da je crveno, kad ne vidi¹? Sad æu te nogom u zadnjicu!" Uz to siromah povièe: "Udri ga u moj odgovor ja æu ga platiti." Onda Bekri Mujo progovori caru: "Vidi¹, èestiti care, ¹to èini piæe! Niti slijepac ima oèiju, ni bogalj nogu, ni siromah novaca; a kad se napi¹e, i slijepac steèe oèi, i bogalj noge, i siromah novce; tako sam i ja juèe bio stekao novce, da kupim od tebe Stambol." Vidjev¹i car i saslu¹av¹i to sve, oprosti Bekri Muju, i pokloni mu ¾ivot. Poslije toga èudeæi se car, kako vino taku silu ima, i gledajuæi, kako pijanice za njim ginu, namisli, da ga jednom i on ogleda; i tako zapovjedi, te mu jedno veèe donesu najljep¹ega morskog vina, pa se dobro napije. Kad bude drugi dan u jutru, car bolestan, boli ga glava, ne mo¾e da je podigne s uzglavlja. Kako se to razglasi po dvoru, skupe se br¾e bolje svi ljekari, da lijeèe cara; no car ka¾e, da od te njegove bolesti zna bolje lijeèiti Bekri Mujo, nego svi ljekari, veæ njega odmah da mu dozovu. Kad Bekri Mujo doðe, car mu ka¾e, kako je bolestan i oda ¹ta, i zapita ga, ¹ta æe sad èiniti; a on mu odgovori, opet da pije ono, ¹to je i sinoæ pio, pak æe ga odmah glava proæi. Car ga onda zapita: "Pa ¹ta æu èiniti, ako me poslije, kad se otrijeznim, opet glava uzboli" A Mujo mu odgovori: "Opet pij nanovo."-"Pa dokle æe tako trajati?" zapita car.- "Dok ne ogrne¹ æebe, ovako kao i ja," odgovori mu Mujo.