|
|
|
Up Next Last
Naslov: Sveci blago dijele
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Sveci blago dijele
Mili Bo"ze! "cuda velikoga!
Ili grmi, il' se zemlja trese!
Il' udara more u bregove?
Niti grmi, nit' se zemlja trese,
Nit' udara more u bregove,
Ve'c dijele blago svetitelji:
Sveti Petar i sveti Nikola,
Sveti Jovan i sveti Ilija,
I sa njima sveti Pantelija;
Njim' dolazi Bla"zena Marija,
Roni suze niz bijelo lice.
Nju mi pita Gromovnik Ilija:
"\Sestro na"sa, Bla"zena Marija!
"Kakva ti je golema nevolja,
"Te ti roni"s suze od obraza?"
Al' govori Bla"zena Marija:
"A moj brate, Gromovnik Ilija!
"Kako ne 'cu suze proljevati,
"Kad ja idem iz zemlje Indjije,
"Iz Indjije iz zemlje proklete?
"U Indjiji te"sko bezakonje:
"Ne po"stuje mladji starijega,
"Ne slu"saju djeca roditelja;
"Roditelji porod pogazili,
"\Crn im bio obraz na divanu
"Pred samijem Bogom istinijem!
"Kum svog kuma na sudove 'cera,
"I dovede la"zljive svjedoke
"I bez vjere i bez "ciste du"se,
"I oglobi kuma vjen"canoga,
"Vjen"canoga ili kr"stenoga;
"A brat brata na mejdan zaziva;
"Djever sna"si o sramoti radi,
"A brat sestru sestrom ne doziva."
Njoj govori Gromovnik Ilija:
"\Sejo na"sa, Bla"zena Marija!
"Utri suze od bijela lica,
"Dok mi ovdje blago pod'jelimo,
"Oti'c' 'cemo Bogu na divane,
"Moli'cemo Boga istinoga,
"Nek nam dade klju"ce od nebesa,
"Da zatvorim' sedmera nebesa,
"Da udarim' pe"cat na oblake,
"Da ne padne da"zda iz oblaka,
"Plaha da"zda, niti rosa tiha,
"Niti no'cu sjajna mjese"cina,
"Da ne padne za tri godinice;
"Da ne rodi vino ni "senica,
"Ni za crkvu "casna leturdjija."
Kad to "cula Bla"zena Marija,
Utre suze od bijela lica.
Kada sveci blago pod'jeli"se:
Petar uze vince i "senicu,
I klju"ceve od nebeskog carstva;
A Ilija munje i gromove;
Pantelija velike vru'cine;
Sveti Jovan kumstvo i bratimstvo.
I krstove od "casnoga dreva;
A Nikola vode i brodove;
Pa odo"se Bogu na divane,
Moli"se se tri bijela dana
I tri tavne no'ci bez prestanka,
Moli"se se, i umoli"se se:
Bog im dade od nebesa klju"ce,
Zatvori"se sedmera nebesa,
Udari"se pe"cat na oblake,
Te ne pade da"zda iz oblaka,
Plaha da"zda, niti rosa tiha,
Nit' obasja sjajna mjese"cina:
I ne rodi vino ni "senica,
Ni za crkvu "casna leturdjija.
Puno vreme za tri godinice:
Crna zemlja ispuca od su"se,
U nju "zivi propado"se ljudi;
A Bog pusti te"sku bolezanju,
Bolezanju stra"snu srdobolju,
Te pomori i staro i mlado,
I rastavi i milo i drago.
Cio ostalo, to se pokajalo,
Gospodina Boga vjerovalo.
I osta"se Bo"zji blagosovi,
Da ne padne leda ni snijega
Do jedan put u godini dana;
Kako onda, tako i danaske.
Bo"ze mili, na svem tebe vala!
"Sto je bilo, vi"se da ne bude.
|
|
|