|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: "Zenidba Todora Jak"si'ca
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
"Zenidba Todora Jak"si'ca (I)
Po"setao od Budima kralju,
A za njime nigdje nikog nema,
Osim jedan Jak"si'ca Todore.
Vodi Todor vranca od mejdana,
Na Todoru "cudio odijelo;
Vas u srmi i u "cistom zlatu,
Udari"se ispod tanke kule,
Ispod kule kralja Budimskoga,
Gleda njega Budimska kraljica,
Pa doziva Jak"si'ca Todora:
"Oj sokole, Jak"si'cu Todore!
"Jesi li se, more, o"zenio?
"Ja djevojku za se isprosio?
"Ja djevojci dao vjeru tvrdu?"
Veli njojzi Jak"si'cu Todore:
"Oj gospodja Budimska kraljice!
"Nijesam se jo"ste o"zenio,
"Ni djevojke za se isprosio,
"Ni djevojci dao vjere tvrde."
Kad to "cula gospodja kraljica,
Ona njemu tiho besjedila:
"Oj sokole, Jak"si'cu Todore,
"Na dar tebi moja Ikonija,
"Vod" je dvoru, te se "zeni njome."
Kad go za"cu Jak"si'cu Todore,
Sveza vranca pod bijelom kulom,
Pravo ode na bijelu kulu,
A kad dodje gospodji kraljici,
Kapu skide, baci pod pazuho,
Pokloni se do zemljice crne,
Pa izvadi hiljadu dukata,
Te ih daje gospodji kraljici:
"Naj to tebi, gospoja kraljice,
"Pola tebi, pola Ikoniji,
"Dok otidem Bijogradu mome,
"Da pokupim kitu i svatove;"
Al" za dugo svadbu odgodio:
Do godinu dana bijelijeh;
Pa se vrati niz tananu kulu,
Dovati se pomamna vran"ci'ca,
Ode pravo Bijogradu svome.
Za tim prodje godinica dana,
Ni Todora, ni od njega glasa;
Jedna prodje, a i druga dodje,
Ni Todora, ni od njega glasa:
Druga prodje, a i tre'ca dodje,
Ni Todora, ni od njega glasa.
A kad nasta godina "cetvrta,
Po"setao od Budima kralju,
A za njime Zvijezdi'c Ivane,
Vodi Ivan svog dobra djogina,
Kad su bili ispod b'jele kule,
Ispod kule kralja Budimskoga,
Gleda njega Budimska kraljica;
Na Ivanu divno odijelo;
Vas u srmi i u "cistom zlatu:
Na njemu je kolasta azdija,
Po azdiji ispletene guje,
Povisoko izvedene glave,
U ustima sve drago kamenje,
Vidi mu se no'ci putovati,
U po no'ci, kako u po dana;
Ljep"si Ivan od svake djevojke;
Doziva ga gospodja kraljica:
"O Ivane od Zvijezde grada!
"Jesi li se, more, o"zenio?
"Ja l' djevojku za se isprosio?"
Progovori Zvijezdi'c Ivane:
"Oj gospodja, Budimska kraljice!
"Nijesam se junak o"zenio,
"Ni djevojke za se isprosio."
Progovori Budimska kraljica:
"O Ivane od Zvijezde grada!
"Na "cast tebi moja Ikonija,
Vod' je dvoru, te se "zeni njome."
Ivan slugi dodade djogina,
Pa on ode uz tananu kulu,
Kapu skida, Bo"zju pomo'c daje,
Poklanja se do zemljice crne,
Pa se ma"si rukom u d"zepove,
Te izvadi hiljadu dukata,
Te ih daje gospodji kraljici:
"Naj to tebi, gospodja kraljica,
"Pola tebi, pola Ikoniji,
"Dok ja odem do Zvijezde grada,
"Da pokupim ki'cene svatove,
"Eto mene do petnaest dana
"U Budima u bijela grada."
Pa on ode niz tananu kulu,
Dovati se svojega djogina,
Ode pravo dvoru bijelome.
Al' to za"cu od Budima kralju,
Dje kraljica pokloni djevojku,
"Zao kralju Jak"si'ca Todora,
Pa na"cini knjigu na koljenu,
Te je "salje Jak"si'cu Todoru:
"Oj Todore, zete nesudjeni!
"Ovo ima "cetiri godine,
"Kako jesi zlato isprosio,
"Niti vodi"s, ni odgovor daje"s;
"\Sada ti je drugi preprosio,
"Preprosi je Zvijezdi'c Ivane,
"I eto ga do petnaest dana,
"Moj Todore! bijelu Budimu;
"Ve'c ak' ho'ce"s i'ci po djevojku,
"Br"ze kupi stotinu svatova,
"No'ci meni hodi pod Budima,
"Da ti dadem moju Ikoniju,
"Te je vodi Bijogradu tvome."
Ode knjiga Jak"si'cu Todoru.
Kad Todoru sitna knjiga dodje,
Te on vidje, "sto mu knjiga ka"ze,
Plamen mu se uz obraz zapali.
U Todora devet mile bra'ce,
Al' kod dvora nije ni jednoga,
Ve'c oti"sli na carevu vojsku,
Osim jedno dijete Stjepane,
Nema njemu ve'c dvanaest ljeta;
Vi"ce njega Jak"si'cu Todoru:
"Oj dijete, neja"cak Stjepane!
"Uzmi, brate, dvije pu"ske male,
"Pa isko"ci pred kulu Neboj"su,
"Te izbaci dvije pu"ske male,
"\Skupi nama stotinu momaka
"Drugi moju odvede djevojku,
"Odvede je Zvijezdi'c Ivane),
"Dok s' opremim na bijeloj kuli
"I opremim vranca od mejdana."
|
|
|