|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: "Zenidba Todora Jak"si'ca
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
"Zenidba Todora Jak"si'ca (III)
Mlado bje"se dijete Stjepane,
Mlado bje"se, mudar sjet primilo
Kada dodje vodi na 'cupriju,
On pogleda desno i lijevo,
Pozna "cador Zvijezdi'c-Ivana
Kad dojezdi do b'jela "cadora,
On odsjede od konja dorina,
Pokloni se Zvijezdi'c-Ivanu,
Poljubi ga u skut i u ruku,
Pa Ivanu bje"se besjedio:
"O Ivane od Zvijezde grada!
,Pozdrav ti je Jak"si'cu Todore
"\Sve ti dru"stvo zove u svatove,
"Tebe kumi Bogom istinijem
"I na"sijem svetijem Jovanom,
"Da mu podje"s na vjen"cano kumstvo
"Da ti vjen"ca"s njega i djevojku,
"Da djevojke njemu ne otima"s,
"Njegova je od prije djevojka,
"I eto ti hiljada dukata,
""Sto si dao njegovoj djevojci "
Pogleda ga Zvijezdi'c Ivane,
Pa je njemu bio besjedio:
"Nos'te djavo, Jankovo kopile,
"Ja ne mogu sablje poganiti,
"A sad bih ti osjekao glavu;
,Moje dru"stvo meni u svatove
A ja ne dam moje Ikonije,
"Dok je mene i na meni glave
Kad to za"cu dijete Stjepane,
Dovati se kosnata dorata,
Pa okrenu poljem "sirokijem,
Ode pravo Jak"si'cu Todoru
Todoru je pravo kazivao,
"Sto govori Zvijezdi'c Ivane
Kada za"cu Jak"si'cu Todore,
On uzima svoju Ikoniju,
Pa privede vranca vilenoga,
Ikoniju na vran"ci'ca baci,
Priveza joj noge ispod vranca
A priveza ispod grla ruke
Vitovitu vrancu besjedio
"Hajde, vran"ce,na vodu Trutinu;
"Kad izidje"s u polje mezevo,
""Zivo predji u Gole"s planinu,
"Pri"cekaj me malo u Gole"su."
Re"ce rije"c dilber Ikonija:
"Oj Todore, dragi gospodaru!
"Ako znade"s Boga jedinoga,
"Ne turaj me "zivu u Trutinu,
"Ve'ce meni osijeci glavu."
Veli njojzi Jak"si'cu Todore:
"Ikonija, srce iz njedara!
"Ako vranac bude sre'ce stare,
"Pod tobom 'ce vranac isplivati,
,Izi'ci 'ce u Gole"s planinu;
"Pri"cekaj me u Gole"s-planini,
"Ako kogodj dodje od svatova,
"Te ti ka"ze, da sam poginuo,
"Goni vranca Bijogradu mome,
"Ja imadem devet mili brata
"I ljep"sijeh i vi"sih od mene,
"Ti oberi, koga tebi drago;
"A tako mi nikoga do Boga!
"Ne 'ce"s s mene biti prokorena."
Pa udari vranca po sapima,
Ode vranac na vodu Trutinu;
Kad izidje na mezevo ravno,
Kako zv'jezda preko vedra neba
Kroz hiljadu prole'ce svatova,
Neko vidje, neko i ne vidje,
Ali vidje Zvijezdi'c Ivane,
Pa Ivane tiho besjedio:
"Bo"ze mili! "Cuda velikoga!
"Da li soko pronese labuda,
"Da li vranac Jak"si'ca Todora?"
Todor "ceka za vodom Trutinom,
Pa razvija srmali durbina,
Te ugleda u Gole"su vranca,
Pa dru"zini bje"se govorio:
"O dru"zino, moja bra'co draga!
"\Svi jednoga Boga pomenite,
"Dobrijeh se konja privatite."
Pa posjede kosnata dorata,
Pravo ide vodi na 'cupriju
Pred "cadora Zvijezdi'c:Ivana,
Pa Ivanu bo"zju pomo'c daje,
Koliko se djida posilila,
On Todoru 'vako govora"se;
"\Zdravo da si, Jankovo kopile!"
Progovori Jak"si'cu Todore:
"Bogom kume, Zvijezdi'c-Ivane!
"Kumim tebe Bogom velikijem
"I na"sijem svetijem Jovanom,
"Kumim nebo, nad tobom koje je,
"\Zemlju kumim, pod tobom koja je,
"Ne otimaj moje Ikonije,
"Jer je moja od prije djevojka;
"Dru"zinu ti zovem u svatove,
"A ti podji na kumstvo vjen"cano,
"I evo ti hiljadu dukata,
""Sto si dao mojoj Ikoniji. "
Re"ce njemu Zvijezdi'c Ivane:
"\Stani malo, Jankovo kopile,
"Dok se moga dovatim djogata"'
Pa on sko"ci na konja djogina,
A pote"ze ma"ca zelenoga
Desna mu je prionula ruka,
On privati i lijevom rukom,
Prionu"se ruke obadvije,
Sinu sablja Jak"si'ca Todora,
Udari ga po desnom ramenu,
Razdvoji ga na konju djogatu,
A djogata na zemljici crnoj.
Pa on viknu iz grla bijela
"Bra'co moja, stotina svatova!
"\Sad udrite kroz mezevo ravno
Pa on pusti svojega dorina,
Udari"se kroz ravno mezevo
Pokraj njega dijete Stjepane
Kako koga kopljem udara"se
Preko sebe njega pretura"se
Dok su bili u polu mezeva,
Tri stotine glava osjeko"se,
Grlom vi"ce Jak"si'cu Todore
"Nemoj brate, dijete Stjepane!
"Bogu vala i svetom Jovanu,
"Koj' je njima povezao ruke!"
U to doba u Gole"s planinu,
stoji vranac na drumu "siroku,
I na njemu dilber Ikonija,
Pa je skida Todor sa vran"ci'ca
Te je me'ce na konja dorina,
Svoga vranca medju o"ci ljubi,
La se njemu na ramena baci,
Pravo ode svome Bijogradu
I odvede dilber Ikoniju,
Pravo j' vodi u Ru"zicu crkvu,
Te se vjen"ca s njome po zakonu;
Pa napisa knjigu na koljenu,
Te je "salje bijelu Budimu
Na koljeno gospodji kraljici
"Oj gospodja, Budimska kraljice,
"Kad ti podje"s 'ceri u pohode,
"Ti ne idi Zvijezdi'c-Ivanu,
"Ve'c ti hajde Jak"si'cu Todoru "
|
|
|