|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Ropstvo i "zenidba Jak"si'ca "S'cepana
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Ropstvo i "zenidba Jak"si'ca "S'cepana (III)
(iz Bjelopavli'ca)
To Hajkuna jedva do"cekala:
Od ka' ga je okom vidijela,
Te"ske su je muke popanule:
Preono'c je na snu ga gledala,
Preodan je groznica vagala;
Jedanakak na noge sko"cila,
Na divan je kulu izlazila,
Otvorila dva sanduka "zuta,
Na se turi odjelo od dike:
Sve kadivu i "ze"zeno zlato,
Prekrila se "cohom pazarlijom,
"Sto je zlatnom "zicom premre"zena,
A u ruku uzima jabuku,
I pod ruku bocu trusovine,
U koju su bilja od planine,
Pa otide na saraje donje,
Te odaje "ceste otvara"se;
Kako koja vrata otvorala,
Sve za sobom tvrdo zatvara"se,
Dok Hajkuna dodje do "S'cepana,
A Bo"zju mu pomo'c nazivala,
Sko"ci momak na noge lagane,
Bo"zju joj je pomo'c privatio:
"Bog mi s tobom, pa"sina Hajkuno!"
Al' Hajkuna njemu besjedila:
"Oj "S'cepane, o"ci moje crne!
"B'jelo ti je lice potavnjelo,
""Zivot ti se vele ispucao
"U zatvoru pa"se baba moga;
"Na ti bocu ovu vode ladne,
"Da s' umije"s i da se napije"s."
U ruke je junak dovatio,
Ma junak je i odvi"se mudar:
Nju ud'rio kamenu od zada[73]
A prikupi skute od dolame,
Da ga voda ne dotakne ladna.
Na njega se bula rasrdnula,
Al' se opet br"ze povratila,
Pa sa njime igru zameta"se,
Ovako mu bila besjedila:
"Potur"ci se, crne o"ci moje!
"Uzmi mene za vjernu ljubovcu."
Al' joj veli Jak"si'cu "S'cepane:
"O Hajkuno, za Boga jednoga!
"Nigda ti se potur"citi ne 'cu,
"Nit' 'cu moju vjeru pohuliti,
"Ni Hristovi zakon izgubiti;
"No sam radij izgubiti glavu."
Na njega se bula rasrdnula,
Al' se opet br"ze povratila
I sa njime igru zametala,
A "S'cepanu rije"c bjesedila:
"Oj "S'cepane, obljubi mi lice."
A tako joj "S'cepan odgovara:
"Turska bulo, jad te zadesio!
"Ne mo"ze mi zakon podnijeti,
"Da kaurin Turske bule ljubi:
"Nebo bi se vedro rastvorilo,
"A iz neba padnulo kamenje,
"Ubilo bi i mene i tebe."
Na njega se bula rasrdnula,
Al' se opet br"ze povratila,
Pa "S'cepanu rije"c besjedila:
"oj "S'cepane, o"ci moje crne!
"Ne bih ti se mlada pokrstila
Ni za kakvo blago od svijeta
"Do za tvoju na ramenu glavu:
"Ako 'ce"s mi dati vjeru tvrdu,
"Da me ho'ce"s uzet' za ljubovcu,
"Ja se ho'cu pokrstit' za nago;
"Da pa"sino blago pokupimo,
"Da bje"zimo Stojnu Bijogradu."
Kad to "cuo Jak"si'cu Stjepane,
Od zemlje je na noge sko"cio,
Pa joj pru"zi obadvije ruke
I dade joj Bo"zju vjeru tvrdu,
Da je ho'ce uzet' za ljubovcu,
Pa sko"ci"se na noge lagane
I dvanaest otvori"se vrata,
Izido"se pred bijelu kulu,
Pogleda"se ka nebu vedrome,
Al' na nebu mjesec odsko"cio
Uljego"se pa"si u saraje,
U odaje, dje je blago bilo,
Tri tovara blaga pokupili;
Uljego"se u konjske podrume,
Te biraju hate "cetvrtake,
Tri tovara blaga tovari"se,
Jo"s dva hata za se izabrali,
Jak"si'c "S'cepan okro"ci djogina,
Al' da vidi"s pa"sinu Hajkunu!
U odaje pa"si ulazila,
Pa"sinu je sablju dovatila,
O kojoj su dva gajtana zlatna,
A u njoj je alem kamen dragi.
Valja sablja po Nova Pazara;
Pa izidje pred sarajli kulu,
Dade sablju na konja "S'cepanu:
"Na ti sablju, dragi gospodaru!
"Kad se tamo drumom zaturimo,
"Ako bi se djegodj naturilo,
"Da se s puta ne makne"s grdjemu."
A "S'cepan je 'cordu pripasao,
A djevici rije"c besjedio:
"Ja"si konja, za Boga, Hajkuno!"
A Hajkuna njemu besjedila:
"\Stani malo, moje o"ci crne!
"Da do pa"se u odaju podjem,
"Da dovatim divan-kabanicu,
""Sto je pusta od "ze"zena zlata
"I po zlatu iski'cena divno:
"\Sve strelice i drago kamenje,
"Te se sija, kao sunce "zarko."
Kad iznese divan-kabanicu
I dade je na konja "S'cepanu,
Tada bula konja okro"cila,
Pobjego"se poljem od Pazara,
Jednu no'ccu mlogo prelazi"se,
Tri b' konaka 'cirid"zijam' bila:
Mrknulo je u Nove Pazare,
A svanulo vi"se Bijograda
Zdravo "S'cepan u Bijograd dodje
I dovede Tursku bulu mladu,
Nabavio dvan'est kaludjera,
Krsti"se je i zlamenova"se,
I uze je za vjernu ljubovcu.
To je bilo kad se i "cinilo,
Ve'c za slavu Boga da molimo
I za zdravlje vladike svetoga,
Amin' Bo"ze, vazda te molimo!
73) "od /zada"/ zna"ci od /zida/.
|
|
|