|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: "Zenidba Jak"si'ca Mitra
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
"Zenidba Jak"si'ca Mitra
(iz Sinja)
Dvorbu dvori bogat u bogata,
A siroma jedan u drugoga:
Jak"si'c Mitar u vojvode Janka;
Ne dvori ga, da dvorbu izdvori,
Nit' ga dvori, da mu najam plati,
Ve'c da vidi njegovu sestricu,
Da je vidi, i da je obljubi.
Dvorio ga devet godin' dana,
Kad deseta godina Nastala,
Ne more je mlade ni viditi,
Kamo l' 'ce je junak obljubiti;
Razboli se Mitar dite mlado,
Razboli se bolom brez bolisti,
K njem' dolazi robinja divojka,
Pa je Mitru ona govorila:
""Sto je tebi, Mitre dite mlado?
"Koja ti je golema nevolja,
"Tere si se junak razbolio?"
A veli joj Mitar dite mlado:
"Kad me pita"s, robinjo divojko,
"\Sve 'cu tebi kazivati pravo:
"Evo ima devet godin' dana,
"Da ja dvorim Janka gospodara;
"Ne dvorim ga, da dvorbu izdvorim,
"Nit' ga dvorim, da mi najam plati;
"Ve'c, da vidim njegovu sestricu,
"Da je vidim, i da je obljubim;
"Ve'c te molim, robinjo divojko!
"\Sastavi me s gospojicom tvojom,
"A ja 'cu te lipo darovati:
"Da'cu tebi "cetvere aljine:
"Dvoj' od svile, dvoje od kadife."
Ka je bilo ve"cer po ve"ceri,
Ona Mitru ve"ceru nosila
I uzela klju"ce od "cardaka,
Pa ga vodi gospoji divojki.
Devetera vrata otvorala,
Dok je Mitra divojki uvela;
Kad divojka Mitra sagledala,
Ovako je njemu govorila:
"O radosti, velika dragosti!
"Du"so moja, mlad Jak"si'cu Mitre!
"Ljubi mene, koliko ti drago,
"Pak me vodi dvoru bijelome"
Ljubi Mitar gizdavu divojku,
Ljubio je do zore bijele.
Kad je bila zora zabilila,
Sko"cila se lijepa divojka,
Sko"cila se na noge lagane,
Pake ide u kulu bijelu,
Kupi blago Janka brata svoga,
Paka idje doli u podrume,
Te izvede dva konja golema,
Sebi jednog, a Mitru drugoga,
Na gotove konje posido"se,
Paka bi"ze goricom zelenom.
Kad u jutru jutro osvanula,
Idje Janko u kulu bijelu,
Da obadje mlad-Jak"si'ca Mitra,
Ali Mitra u kuli ne nadje;
Idje k seki u "cardake gornje;
Al' mu sestre u "cardaku nije;
Kada ode konjim' u podrume,
Dobri konja u podrumu nije;
Onda se je Janko ositio,
Pa je dobra konja posidnuo,
Te za njima idje u potragu,
I sti"ze i ma tre'cem konaku,
Pa je Janko Mitru besjedio:
"O bora ti, mlad Jak"si'cu Mitre!
"Ako si mi sestru ti odveo,
"\Za "sto si mi blago ti odnio?
"Blag' odnio i konje odveo?"
A veli mu Mitar dite mlado:
"Da moj "sura, vojevoda Janko!
"\Sestru ne bi za boljeg udao,
"Brez blaga je ne bi ni udao;
"A imade devet godin' dana,
"Da te dvorim, vojevoda Janko,
"Ja sam dobra konja izdvorio."
Onda mu je Janko govorio:
"Ajde s Bogom, Mitre dite mlado!
"Pazi meni drage sestre moje!
"Na putu ti dobra sre'ca bila,
"A pod nogam' svi du"smani tvoji,
"Kako konju i plo"ce i "cavli!"
|
|
|