|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Jak"si'cima dvori poharani
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Jak"si'cima dvori poharani
Vino piju dva brata Jak"si'ca,
Jak"si'c Dmitar i Jak"si'c Bogdane,
U U"zicu gradu bijelome,
Ali njima sitna knjiga dodje
Od onoga grada Bijograda:
"A zlo sjeli, dva Jak"si'ca mlada!
"U zlo sjeli i vino popili!
"Kada va"si dvori izgore"se,
"\Stara majka konjma prega"zena,
"Odvedeni konji iz arova,
"Odne"seno blago iz riznica,
"Odvedena sestrica Jelica."
Kad to "cu"se dva Jak"si'ca mlada,
A sko"ci"se na noge lagane,
Ma"si"se se konjma na ramena,
Otido"se pravo Bijogradu,
Malo na"sli u "zivotu majku,
Pa je pita Jak"si'c Dimitrija:
"Bog tebe, stara na"sa majko!
"Tko popali na"se b'jele dvore?
"Tko je tebe konjma pregazio?
"Tko odvede konje iz arova?
"Tko odnese blago iz riznica?
"Tko odvede sestricu Jelicu?
"Kakvi konji, kakvi li Junaci?
"kud odo"se, na koju li stranu?"
Onda njima majka odgovara:
"Dva Jak"si'ca, a dva moja sina!
"Vrani konji, a crni junaci;
"Otido"se pravo niz Dunavo."
Kad to "cu"se dva brata Jak"si'ca,
Prav' odo"se u zemlju Arapsku,
Tra"ze sestru tri godine dana,
A ne mogu ni da "cuju za nju,
Kad nastala godina "cetvrta,
Onda veli Jak"si'c Dimitrija:
"O Bogdane, moj brate rodjeni!
"Hajde, brate, da se rastanemo:
"Pa ta idi pravo Bijogradu,
"Vidji, jeli na"sa "ziva majka;
"Ja sam idem kroz zemlju Arapsku,
"Eda Boga, da ja sestru nadjem!"
To reko"se, pa se rastado"se:
Ode Bogdan natrag Bijogradu,
Ode Dmitar kroz zemlju Arapsku,
A kad dodje na vodu Stupnicu,
Na njoj nadje "cetiri robinje,
Njima Dmitar Bo"zju pomo'c vi"ce,
One njemu dobro privati"se;
"\Zdravo da si, neznana delijo!"
Opet im je Dmitar govorio:
"Boga vama, "cetiri djevojke!
"\Zavat'te mi vode sa Stupnice,
"Jer sam, du"so, vrlo o"zednio."
One njemu onda besjedi"se:
"Boga tebe, neznana delijo!
"Mo"zemo ti vode zavatiti,
"Ali nije zdrava po junake;
"Ve'c kad vodu Stupnicu prijedje"s
"I kad bude"s tamo kroz "car"siju,
"Obazri se s desna na lijevo,
"Velike 'ce"s dvore ugledati,
"Pokrivene limom i djumi"sem,
"Oko dvora bakrena avlija,
"Pred kapijom srebrna 'cuprija;
"To su dvori age Arap-age,
"Da bi Bog da', ostali mu pusti!
"U njima je sestra Jak"si'ceva,
"\Za onijem agom Arap-agom,
"Kogodj putem kroz "car"siju prodje,
"Ona nosi studenu vodicu,
"Ona poji po putu putnike
"A za zdravlje dvaju bra'ce svoje."
Kad to "cuo Jak"si'c Dimitrije,
On ne tra"zi mosta ni brodova,
Ve'c nagoni konja na Stupnicu,
A kad Dmitar dodje u "car"siju
I ugleda Arapove dvore,
On zapjeva tanko glasovito,
U dvoru ga sestra poznavala,
Niz obraze suze proljevala;
Pitala je Arapka zaova:
""Sto je tebe, snaho moja draga?"
Ona njojzi tiho govorila:
"Ne pitaj me, moja zaovice!
"Evo junak pjeva kroz "car"siju,
"Kao da je od mog vilaeta,
"Minu mene "zelja brata moga."
A kad Dmitar na kapiju dodje,
On podviknu iz grla juna"ckog:
"Izadjide, Arapaginice,
"Iznesi mi da s' napijem vina
"A tako ti do dva brata "ziva!"
Umah ga je sestra poznavala,
Pa izidje k njemu na kapiju,
Ruke "sire, u lice se ljube,
"Zalosno ga za vilaet pita;
Ne imade da iznese vina,
Izvadi mu trideset dukata:
"Na ti, brate, trideset dukata,
"Pa ti idi mehand"ziji Jovu,
"Pa pij brate, vino do jacije,
"Odje nema age Arap-age,
"Arap-aga dove"ce 'ce do'ci,
"Ja 'cu njega ljuto opojiti,
"A kapije ne 'cu zatvoriti;
"A kad bude velika jacija
"I zau"ce hod"ze na d"zamijam',
"Dodji brate, os'jeci mu glavu."
Ode Dmitar mehand"ziji Jovu,
Pa on pije vino do jacije;
A kad bila velika jacija,
Zau"ci"se od"ze na d"zamijam',
Usta Dmitar na noge lagane,
Prav' otide Arapovu dvoru,
A kad junak u avliju udje,
Pa pogleda gore uz "cardake,
Al' jo"s sjedi aga Arap-aga:
Vina pije s dvoma Arap"cadi,
Vina slu"zi sestra Jak"si'ceva,
Njoj govori aga Arap-aga:
"Oj Srpkinjo, draga moja ljubo!
"Evo ima tri pune godine,
"Kako si se ti moja nazvala,
""Sto 'vo nikog od tvog roda nema?
"Jal' ne mare, Jal' ne "cuju za te."
Onda ona njemu besjedila:
"O Boga ti, aga Arap-aga!
"Koliko je nebo od zemljice,
"Toliko je i moj rod od mene."
A to Dmitar i gleda i slu"sa,
Uze ma"ca u desnicu ruku,
A buzdovan u lijevu ruku,
A pomenu Boga jedinoga,
Prav' izidje gore uz "cardake,
Manu ma"cem i desnicom rukom,
Arap-agi odsije"ce glavu,
I pos'je"ce dvoje Arap"cadi,
Onda mu je sestra govorila:
"Nemoj, brate, ovoga maloga,
""Za' mi ga je, ako je i crno."
Dmitar mu je dvore zapalio,
Majku mu je konjem pogazio,
I njegovo blago pokupio,
Izvede mu konje iz arova,
Pa na konje natovari blago;
Povrati mu "zalost za sramotu,
Pa uzima sestricu Jelicu,
Pa "snjom bje"zi na vodu Stupnicu;
A kad dodje na vodu Stupnicu,
Al' procvili Arapin"ce crno,
Onda veli Jak"si'c Dimitrija:
"Daj mi, sejo, Arapin"ce crno,
"Ho'ce njega ujak zabaviti."
Ona dade Arapin"ce crno,
Uze njega Jak"si'c Dimitrije,
Rastavi mu glavu i ramena,
Pa ga baci u vodu Stupnicu,
Onda mu je sestra govorila:
"Ra"sta, brate, da od Boga nadje"s?
""Za' mi ga je, ako je i crno,
"Jer sam njega od srca rodila."
Veli njojzi Jak"si'c Dimitrija:
"\Sestro, 'cuti, nemoj budaliti;
"Bolje 'ce te bra'ca udomiti,
"Dje 'ce"s bolji porod izroditi,
"Neg' za onim Arapinom crnim;
"Od zla roda nek nema poroda,
"Od zla pseta nek nema "steneta."
|
|
|