Napomena: U Be"cu 1870., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Bonik i bolest

Razboli se jedan bogati no prosti "covjek tako da je u dvije tri godine dana sve ljekare nad sobom izmijenio bez svake pomo'ci. Najposlije mu dosadi te stane moliti Boga da umre. U tome dodje k njemu od nekuda nekakav kaludjer, i tek "sta ga vidi, re"ce mu: "Blago tebi, moj bolesni"ce i Hri"s'canine, kad toliko boluje"s!" Bolesnik mu re"ce: "Kakvo blago? Ovako blago Bog tebi dao pak da se nasiti"s!" "Ja sam "citao" re"ce kaludjer, "dje stoji napisano: A "sta gospod ljubit kogo, togo nakazujet." "A "sta 'ce to re'ci, o"ce", zapita bolesnik, a kaludjer mu odgovori: "Bogme re'ci 'ce, da koga Bog ljubi, togaj se i opominje, pa tako se opominje i tebe, nego mu zafali." "O'cu" odgovori bolesnik, "ali bih mu vi"se zafalio da me zaboravi do pet "sest godina; a ovo bih dobro, ako si ti o"ce kail, tebe darovao."