Napomena: U Be"cu 1870., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Kum i njegova prasica

Jedan seljanin zamoli nekakva drugoga bogatijega od sebe u istome selu da mu kupi jedno malo prase, jer sam nije imao od kuda da ga kupi, pa kad uzraste da ga podijele; i ovi mu ga kupi. Kad dodje vrijeme da se prase ubije, pomisli u sebi onaj siroma"san seljak da nije pravo da mu uprav polovicu od njega da, pa neznaju'ci, kako bi uradio ili da mu od njega vi"sta ne da a da po"sten ostane, podje k svome kumu da se svjetuje. Kum mu re"ce: "Ti prase ubij pred ve"cer i javi ortaku da sjutradan dodje u jutro, da ga s tobom podijeli, pa kad dodje u jutro, po"cni kukati i plakati i reci mu, da su pro"sle no'ci ukrali, a prase mrtvo objesi o prozoru da visi." Seljanin se obraduje, kako 'ce cijelo njemu ostati, i u"cini onako, kako ga je kum svjetovao. Kad seljanin prasca zakolje i objesi, kum se privu"ci po no'ci i prase ukrade. Kad u jutru seljanin vidi da zbilja prasca nema, on br"ze bolje kukaju'ci ka kumu, i ka"ze mu: "Kume ah za Boga! Meni ukrado"se no'cas prasca." "Tako, tako, kume, vazda govori", re"ce mu kum, a on mu opet re"ce: "Ma zbilja ti govorim, kume, tako mi svetoga Jovana koji je medju nama." A kum opet: "Tako, tako, samo, kume, vazda govori." "Ali se ne "salim, "cuje"s? nego su mi ga ukrali" re"ce opet seljak, a kum jednako: "Tako, tako kume", te ortacima ne dopadne nijednome ni dijel.