Napomena: U Be"cu 1870., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c

Zet i punica

Nekakav zet dodje u punice, i sjede'ci kod vatre vidi dje dvije "zene dobro posole jedan lonac, pa pomisli u sebi da ono "sto se u loncu kuva, ve'c nije za jelo, i kao "sto su zetovi u punicama "saljivi i bezobrazni, namisli da ga i on jo"st tako presoli, da se ni u usta uzeti ne mo"ze, pa onda ostav"si sam u ku'ci, zavu"ce obje ruke u slanicu i zagrabi pune pregr"sti soli. Slanica je bila od drveta i imala okruglu jamu, na koju se so unutra sipala i napolje vadila. Na onu jamu on ruke uvu"ce lasno u slanicu, ali ih zajedno, jo"s pune soli, ni po "sto nije mogao napolje izvu'ci, i tako mu"ce'ci se oko toga i nate"zu'ci, ruke podbunu da najposlije ni jedne ni prazne nije mogao izvu'ci. Kad u tom neko rupi na vrata, on br"ze bolje sjedne, pa slanicu s rukama metne medju noge, da se ne bi vidjelo "sta mu se dogodilo. Kad potom sjednu za ve"ceru, on od sramote ne smjedne kazati "sta mu se dogodilo, nego re"ce da je sit i da ne mo"ze ve"cerati ni"sta. I tako poslije mnogoga nudjenja i moljenja, on na "cudo i "zalost sviju ku'cana ne 'cedne ni sjesti za sofru niti i "sta okusiti. Kad se po ve"ceri "celjad razidju iz ku'ce, on ustane i nose'ci slanicu na rukama izidje na polje, pa ugledav"si za ku'com kroz mrak svoju punicu dje stoji, pomisli da je panj nekakav, pa razmanuv"si slanicom udari je po ple'cima koliko igda mo"ze, govore'ci tamo njoj mater: "Ti meni ne dade ve"cerati." Punica se na to trgne, i odgovori mu: "Ana te temate bilo! Kako ti nijesam dala ve"cerati? Ta nijesam li te zvala i nudila vi"se od deset puta!"