'Cirilica     Latinica     IPP     KASC  
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji

 (Gorski Vijenac 35. dio)
 
 Kolo
 
s2622 Bješe oblak sunce uhvatio,
s2623 bješe goru tama pritisnula,
s2624 pred oltarom plakaše kanđelo,
s2625 na gusle se strune pokidale,
s2626 sakrile se vile u peštere -
s2627 bojahu se sunca i mjeseca;
s2628 bjehu muška prsa ohladnjela,
s2629 a u njima umrla svoboda,
s2630 ka kad zrake umru na planinu,
s2631 kad utone sunce u pučinu.
s2632 Bože dragi, svjetla praznika!
s2633 Kako su se duše prađedovske
s2634 nad Cetinjem danas uzvijale!
s2635 Igraju se na bjela jata,
s2636 kako jata divnih labudovah
s2637 kad se nebom vedrijem igraju
s2638 nad obrazom svjetla jezera.
s2639 Sokolovi pet Martinovićah,
s2640 koje jedna prsa zadojiše
s2641 a odnjiha jedna kolijevka,
s2642 dva Novaka s barjaktarom Pimom,
s2643 i viteze Borilović Vuče,
s2644 koji prvi udrište na Turke, -
s2645 ko umije vama splesti v'jence?
s2646 Spomenik je vašega junaštva
s2647 Gora Crna i njena svoboda!
 
 Izlazi Iguman Stefan međ narod, i nose za njim dva momka među sobom jednu siniju i na njoj dvadest okah šenice varene, izmješate zrnima šipčanima, nalite dobro vinom i medom. Narod se čudi njegovu poslu i sav se okupi okolo njega da gledaju što će da radi. Momci postaviše koljivo na sred velikoga guvna, a Iguman poče govoriti.
 
 Iguman Stefan
 
s2648 Čuj, narode, svi skinite kape!
s2649 Hoću spomen da činim dušama
s2650 vitezova našega naroda;
s2651 Danas će im najmilije biti,
s2652 od Kosova nigda kao danas.
 
 Svak skida kapu i smiju se.
 
 Iguman Stefan (čita naizust)
 
s2653 Vjerne sluge pomjani, Gospodi,
s2654 vladaoce, ma tvoje robove:
s2655 Nepobjednog mladoga Dušana,
s2656 Obilića, Kastriota Đura,
s2657 Zrinovića, Ivana, Milana,
s2658 Strahinića, Relju Krilatoga,
s2659 Crnoviće Iva i Uroša,
s2660 Cmiljanića, Vojvodu Momčila,
s2661 Jankovića, devet Jugovićah,
s2662 i Novaka - poradi halaka,
s2663 i ostale naše vitezove!
s2664 Na nebu im duše carovale
s2665 ka im ime na zemlji caruje!
 
 Izjedoše ono koljivo, ručaše i svak doma odlazi.
 
 Novo Ljeto
 
 Izišli iz crkve, sjede uz oganj, pa se nešto Iguman zamislio
 
 Vladika Danilo
 
s2666 Nešto si se zamislio, đedo!
s2667 Ali ti se drijemat počelo?
 
 Iguman Stefan (čita naizust)
 
s2668 Ne drijema nego nešto mislim,
s2669 pa se čudim za novu godinu
s2670 što je danas ošćela ljudima.
s2671 Rašta nije s početkom proljeća,
s2672 kad se sunce sa juga povrati
s2673 i kad počnu dnevi napredovat,
s2674 kad se zemlja obuče u zelenju
s2675 i stvar svaka kad na njoj dobije
s2676 novi život i vid sasvim novi?
 
 Vladika Danilo
 
s2677 Sve jednako tada ali danas;
s2678 vrijeme će svojim tokom hodit,
s2679 a ovo su stari uredili.
 
 Iguman Stefan (čita naizust)
 
s2680 Ko je da je, nije ugodio.
 
 Ulazi jedno momče k njiima, celiva Vladiku u ruku, pa Igumna Stefana.
 
 Vladika Danilo
 
s2681 Što je, momče? Otkuda si sada?
s2682 E da ćeš ni što dobro pričati?
 
 Momče
 
s2683 Ja sam ulak, od Rijeke sada;
s2684 Serdar Janko posla me do tebe,
s2685 da ti pričam što je kod nas bilo.
 
 Vladika Danilo
 
s2686 Pričaj, sinko, što najbrže možeš.
 
 Momče
 
s2687 Kako čusmo za boj na Cetinju,
s2688 da na glavu pogiboše Turci,
s2689 Serdar Janko odmaha otpravi
s2690 dva momčeta riječkim Turcima.
s2691 Ko ne misli na Koran pljunuti
s2692 neka bježi glavom bez obzira!
s2693 Turci momčad kod sebe primami
s2694 i oboje na obod objesi.
s2695 U to serdar poklič niz nahiju!
s2696 Svak potrči k riječkomu gradu,
s2697 al' zaludu - svi utekli Turci
s2698 u lađama put bijela Skadra;
s2699 samo Bogdan što je pohitao
s2700 te ubio riječkog Kadiju.
s2701 Šćaše doći serdar s glavarima
s2702 da ti priča sve kako je bilo,
s2703 no nemaše kada ostaviti:
s2704 razuraju grada Obodnika
s2705 i sve Turske kule i džamiju
s2706 da nas pazar ne smrdi nekršću.
 
 Preklanja se ulak, celiva opet Vladiku u ruku, meće mu knjigu na skut i odlazi
 
 Vladika Danilo zove đače da pročita onu knjigu, da je čuje i Iguman Stefan..