Cyrillic     Latinic     IPP     KASC  
Up First Prev Next Last

 (Gorski Vijenac 3. dio)
 
 Vuk Mi'cunovi'c
 
s89 Ne, vladiko, ako Boga znade"s!
s90 Kakva te je spopala nesre'ca
s91 teno kuka"s kao kukavica
s92 i topi"s se u srpske nesre'ce?
s93 Da li ovo svetkovanje nije
s94 na komu si sabra Crnogorce
s95 da "cistimo zemlju od nekrsti?
s96 I bez toga ovo nam je slava,
s97 na koju se vrsni momci kupe
s98 sposobnosti svoje da ku"saju,
s99 silu mi"sce i brzinu nogah;
s100 strijeljanjem da se nadma"saju
s101 i sje"cenjem u opkladu ple'cah;
s102 da slu"saju bo"zju leturdjiju
s103 i da vode kolo oko crkve -
s104 da vite"stvom prsa nabrecaju.
s105 To je tamjan sveti junacima,
s106 to gvozdeni srca u momcima!
s107 Turi takve razgovore crne!
s108 Ljudi trpe, a "zene nari"cu;
s109 nema posla u plaha glavara!
s110 Ti nijesi samorana glava:
s111 vidi"s ovo pet stotin mom"cadi,
s112 koje "cudo snage i lako'ce
s113 u njih danas ovdje vidijesmo?
s114 Vidja"se li kako strijeljaju,
s115 ka se grada vje"sto izigra"se,
s116 kako hitro grabljahu kapice?
s117 Tek "sto vu"cad za majkom pomile,
s118 igraju'c se stra"sne zube svoje
s119 ve'c umiju pod grlom o"striti;
s120 tek sokolu prvo perje nikne,
s121 on ne mo"ze vi"se mirovati,
s122 nego svoje razme'ce gnjijezdo,
s123 grabe'c slamku jednu i po jednu
s124 s njom put neba bje"zi ciju"cu'ci.
s125 Sve je ovo nekakva nauka!
s126 Bez mom"cadi ove te su ovdje
s127 "sest putah je jo"st ov'liko doma;
s128 njina sila, to je tvoja sila.
s129 Dokle Turci sve njih savladaju
s130 mnoge 'ce se bule ocrniti;
s131 borbi na"soj kraja biti ne'ce
s132 do istrage turske ali na"se...
s133 Nada nema pravo ni u koga
s134 do u Boga i u svoje ruke;
s135 nadanje se na"se zakopalo
s136 na Kosovo u jednu grobnicu.
s137 U dobru je lako dobro biti,
s138 na muci se poznaju junaci!
 
 Iznijeli su krste s Lovcena navrh crkvine, pa su po vrhu sjeli, gadjaju pu"skama i broje kolika puta koja od\jekne.
 
 Serdar Janko Djura"skovi'c
 
s139 "Cudne pu"ske, valja mu"sku glavu!
s140 Svaka na"sa "sest putah od\jekne,
s141 a d"zeferdar Tomanovi'c-Vuka
s142 devet putah jednako se "cuje.
 
 Serdar Radonja
 
s143 Vidite li "cudo, Crnogorci!
s144 Prisuka sam pedeset godinah,
s145 na Lov'cen sam vazda ljetovao,
s146 izlazio na ovu vr"sinu:
s147 sto putah sam gledao oblake
s148 dje iz mora dodju na gomile
s149 i prekrile svu ovu planinu,
s150 otisni se tamo ali tamo
s151 s sijevanjem i s velikom jekom
s152 i s lomljavom stra"snijeh gromovah;
s153 sto putah sam ovdjena sjedio
s154 i grija se mirno sprama sunca,
s155 a pod sobom munje i gromove
s156 gleda, slu"sa djeno cijepaju;
s157 gleda jekom grada stravi"cnoga
s158 dje s' poda mnom jalove oblaci,
s159 al' ovoga "cuda jo"st ne vidjeh!
s160 Vidite li, ako boga znate,
s161 koliko je mora i primorja,
s162 ravne Bosne i Hercegovine,
s163 Arbanije upravo do mora,
s164 koliko je na"se Gore Crne,
s165 sve je oblak pritiska jednako,
s166 svud se "cuje jeka i grmljava,
s167 svud ispod nas munje sijevaju,
s168 a nas jedne samo sunce grije
s169 I dosta je dobro primarilo
s170 ka je ovo brdo vazda hladno.