| (Gorski Vijenac 35. dio) |
| |
| Kolo |
| |
s2622 | Bje"se oblak sunce uhvatio, |
s2623 | bje"se goru tama pritisnula, |
s2624 | pred oltarom plaka"se kandjelo, |
s2625 | na gusle se strune pokidale, |
s2626 | sakrile se vile u pe"stere - |
s2627 | bojahu se sunca i mjeseca; |
s2628 | bjehu mu"ska prsa ohladnjela, |
s2629 | a u njima umrla svoboda, |
s2630 | ka kad zrake umru na planinu, |
s2631 | kad utone sunce u pu"cinu. |
s2632 | Bo"ze dragi, svjetla praznika! |
s2633 | Kako su se du"se pradjedovske |
s2634 | nad Cetinjem danas uzvijale! |
s2635 | Igraju se na bjela jata, |
s2636 | kako jata divnih labudovah |
s2637 | kad se nebom vedrijem igraju |
s2638 | nad obrazom svjetla jezera. |
s2639 | Sokolovi pet Martinovi'cah, |
s2640 | koje jedna prsa zadoji"se |
s2641 | a odnjiha jedna kolijevka, |
s2642 | dva Novaka s barjaktarom Pimom, |
s2643 | i viteze Borilovi'c Vu"ce, |
s2644 | koji prvi udri"ste na Turke, - |
s2645 | ko umije vama splesti v'jence? |
s2646 | Spomenik je va"sega juna"stva |
s2647 | Gora Crna i njena svoboda! |
| |
| Izlazi Iguman Stefan medj narod, i nose za njim dva momka medju sobom jednu siniju i na njoj dvadest okah "senice varene, izmje"sate zrnima "sip"canima, nalite dobro vinom i medom. Narod se "cudi njegovu poslu i sav se okupi okolo njega da gledaju "sto 'ce da radi. Momci postavi"se koljivo na sred velikoga guvna, a Iguman po"ce govoriti. |
| |
| Iguman Stefan |
| |
s2648 | "Cuj, narode, svi skinite kape! |
s2649 | Ho'cu spomen da "cinim du"sama |
s2650 | vitezova na"sega naroda; |
s2651 | Danas 'ce im najmilije biti, |
s2652 | od Kosova nigda kao danas. |
| |
| Svak skida kapu i smiju se. |
| |
| Iguman Stefan ("cita naizust) |
| |
s2653 | Vjerne sluge pomjani, Gospodi, |
s2654 | vladaoce, ma tvoje robove: |
s2655 | Nepobjednog mladoga Du"sana, |
s2656 | Obili'ca, Kastriota Djura, |
s2657 | Zrinovi'ca, Ivana, Milana, |
s2658 | Strahini'ca, Relju Krilatoga, |
s2659 | Crnovi'ce Iva i Uro"sa, |
s2660 | Cmiljani'ca, Vojvodu Mom"cila, |
s2661 | Jankovi'ca, devet Jugovi'cah, |
s2662 | i Novaka - poradi halaka, |
s2663 | i ostale na"se vitezove! |
s2664 | Na nebu im du"se carovale |
s2665 | ka im ime na zemlji caruje! |
| |
| Izjedo"se ono koljivo, ru"ca"se i svak doma odlazi. |
| |
| Novo Ljeto |
| |
| Izi"sli iz crkve, sjede uz oganj, pa se ne"sto Iguman zamislio |
| |
| Vladika Danilo |
| |
s2666 | Ne"sto si se zamislio, djedo! |
s2667 | Ali ti se drijemat po"celo? |
| |
| Iguman Stefan ("cita naizust) |
| |
s2668 | Ne drijema nego ne"sto mislim, |
s2669 | pa se "cudim za novu godinu |
s2670 | "sto je danas o"s'cela ljudima. |
s2671 | Ra"sta nije s po"cetkom prolje'ca, |
s2672 | kad se sunce sa juga povrati |
s2673 | i kad po"cnu dnevi napredovat, |
s2674 | kad se zemlja obu"ce u zelenju |
s2675 | i stvar svaka kad na njoj dobije |
s2676 | novi "zivot i vid sasvim novi? |
| |
| Vladika Danilo |
| |
s2677 | Sve jednako tada ali danas; |
s2678 | vrijeme 'ce svojim tokom hodit, |
s2679 | a ovo su stari uredili. |
| |
| Iguman Stefan ("cita naizust) |
| |
s2680 | Ko je da je, nije ugodio. |
| |
| Ulazi jedno mom"ce k njiima, celiva Vladiku u ruku, pa Igumna Stefana. |
| |
| Vladika Danilo |
| |
s2681 | "Sto je, mom"ce? Otkuda si sada? |
s2682 | E da 'ce"s ni "sto dobro pri"cati? |
| |
| Mom"ce |
| |
s2683 | Ja sam ulak, od Rijeke sada; |
s2684 | Serdar Janko posla me do tebe, |
s2685 | da ti pri"cam "sto je kod nas bilo. |
| |
| Vladika Danilo |
| |
s2686 | Pri"caj, sinko, "sto najbr"ze mo"ze"s. |
| |
| Mom"ce |
| |
s2687 | Kako "cusmo za boj na Cetinju, |
s2688 | da na glavu pogibo"se Turci, |
s2689 | Serdar Janko odmaha otpravi |
s2690 | dva mom"ceta rije"ckim Turcima. |
s2691 | Ko ne misli na Koran pljunuti |
s2692 | neka bje"zi glavom bez obzira! |
s2693 | Turci mom"cad kod sebe primami |
s2694 | i oboje na obod objesi. |
s2695 | U to serdar pokli"c niz nahiju! |
s2696 | Svak potr"ci k rije"ckomu gradu, |
s2697 | al' zaludu - svi utekli Turci |
s2698 | u ladjama put bijela Skadra; |
s2699 | samo Bogdan "sto je pohitao |
s2700 | te ubio rije"ckog Kadiju. |
s2701 | "S'ca"se do'ci serdar s glavarima |
s2702 | da ti pri"ca sve kako je bilo, |
s2703 | no nema"se kada ostaviti: |
s2704 | razuraju grada Obodnika |
s2705 | i sve Turske kule i d"zamiju |
s2706 | da nas pazar ne smrdi nekr"s'cu. |
| |
| Preklanja se ulak, celiva opet Vladiku u ruku, me'ce mu knjigu na skut i odlazi |
| |
| Vladika Danilo zove dja"ce da pro"cita onu knjigu, da je "cuje i Iguman Stefan.. |