| | (Gorski Vijenac 31. dio) |
| | |
| | Iguman Stefan |
| | |
| s2253 | Ja imadem osamdeset ljetah. |
| s2254 | Otkako sam oci izgubio, |
| s2255 | ja sam vise u carstvo duhovah, |
| s2256 | iako mi jost tijelo dusu |
| s2257 | zadrzaje i krije u sebi |
| s2258 | kako kamen podzemna pestera. |
| s2259 | Ja sam mnogo obisa svijeta. |
| s2260 | Najsvetije nebesne hramove |
| s2261 | sto je zemlja nebu podignula |
| s2262 | ja sam redom svaki polazio, |
| s2263 | nasrka se dima s zertvenikah. |
| s2264 | Penja sam se na svestenu goru |
| s2265 | sa koje je strasno predskazanje |
| s2266 | svoje sudbe Jerusalim cuo. |
| s2267 | Razgleda sam i sve tri pecine: |
| s2268 | dje se sunce hristjanstvu rodi, |
| s2269 | dje je nebo jasli osvestalo, |
| s2270 | dje su cari nebesnom mladencu |
| s2271 | pohitali s darom pokloniti se. |
| s2272 | Gledao sam getsimansku bastu, |
| s2273 | ocrnjenu strascu i izdajom. |
| s2274 | Svjetu lampu lud vjetar ugasi! |
| s2275 | Mi vidimo na plodnim njivama |
| s2276 | dje se grdno trnje rasticilo, |
| s2277 | hram Omarov dje se povisio |
| s2278 | na svesteni osnov Solomonov, |
| s2279 | dje Sofija za konjusku sluzi. |
| s2280 | Smjesna su svojstva nase zemlje, |
| s2281 | punana je ludijeh premjenah. |
| s2282 | Priroda se svakolika pita |
| s2283 | suncanijem cistijem mlijekom; |
| s2284 | u plamen se i ono pretvara, |
| s2285 | danas zeze sto juce njivljase. |
| s2286 | Kolijevke kakve bi trebale |
| s2287 | ne imadu sve nase rijeke; |
| s2288 | vidimo li mi ova strasila |
| s2289 | dje pustose nemilosrdno zemlju? |
| s2290 | Vreme zemno i sudbina ljudska, |
| s2291 | dva obraza najvise ludosti, |
| s2292 | bez poretka najdublja nauka, |
| s2293 | sna ljudskoga djeca al' ocevi,- |
| s2294 | je li ovo pricina uprava |
| s2295 | kojoj tajnu postic ne mozemo? |
| s2296 | Je l' istina e ovo ovako, |
| s2297 | al' nas oci sopstvene varaju? |
| s2298 | Iste svijet neko djeistvije, |
| s2299 | duznost radja neko popecenje, |
| s2300 | obrana je s zivotom skopcana. |
| s2301 | Sve priroda snabd'jeva oruzjem |
| s2302 | protiv neke neobuzdne sile, |
| s2303 | protiv nuzde, protiv nedovoljstva: |
| s2304 | ostro osje odbranjuje klasje, |
| s2305 | trnje ruzu brani ocupati; |
| s2306 | zubovah je tuste izostrila, |
| s2307 | a rogovah tuste zasiljila; |
| s2308 | kore, krila i brzine nogah, |
| s2309 | i cjeli ovi besporeci |
| s2310 | po poretku nekomu sljeduju. |
| s2311 | Nad svom ovom grdnom mjesavinom |
| s2312 | opet umna sila torzestvuje; |
| s2313 | ne pusta se da je zlo pob'jedi, |
| s2314 | iskru gasi, a zmiju u glavu. |
| s2315 | Muz je branic zene i djeteta, |
| s2316 | narod branic crkve i plemena; |
| s2317 | cest je slava, svetinja narodnja! |
| s2318 | Pas svakoji svoje breme nosi; |
| s2319 | nove nuzde radju nove sile, |
| s2320 | djeistvija naprezu duhove, |
| s2321 | stjesnenija slamaju gromove; |
| s2322 | udar nadje iskru u kamenu, |
| s2323 | bez njega bi u kam ocajala. |
| s2324 | Stradanje je krsta dobrodjetelj; |
| s2325 | prekaljena iskusenjem dusa |
| s2326 | rani t'jelo ognjem elektrizma, |
| s2327 | a nadezda veze dusu s nebom |
| s2328 | kako luca s suncem kapljicu. |
| s2329 | Sto je covjek, a mora bit covjek! |
| s2330 | Tvarca jedna te je zemlja vara, |
| s2331 | a za njega, vidi, nije zemlja. |
| s2332 | Je li javlje od sna smucenije? |
| s2333 | Ime cesno zasluzi li na njoj, |
| s2334 | on je ima rasta polaziti; |
| s2335 | a bez njega- u sto tada spada? |
| s2336 | Pokoljenje za pjesnu stvoreno, |
| s2337 | vile ce se grabit u vjekove |
| s2338 | da vam v'jence dostojne sapletu; |
| s2339 | vas ce primjer uciti pjevaca |
| s2340 | kako treba s besmrtnoscu zborit! |
| s2341 | Vam' predstoji preuzasna borba: |
| s2342 | pleme vi se sve odreklo sebe |
| s2343 | te crnome rabota Mamonu! |
| s2344 | Pade na njem kletva bescestija. |
| s2345 | Sto je Bosna i po Arbanije? |
| s2346 | Vasa braca od oca i majke; |
| s2347 | Svi ujedno i dosta rabote. |
| s2348 | Krst nositi vama je sudjeno |
| s2349 | strasne borbe s svojim i s tudjinom! |
| s2350 | Tezak v'jenac, al' je voce slatko! |
| s2351 | Voskresenja ne biva bez smrti. |
| s2352 | Vec vas vidju pod sjajnim pokrovom, |
| s2353 | cest, narodnost dje je vaskresnula |
| s2354 | i dje oltar na istok okrenut, |
| s2355 | dje u njemu cisti tamjan dimi. |
| s2356 | Slavno mrite, kad mrijet morate! |
| s2357 | Cest ranjena zeze hrabra prsa, |
| s2358 | u njima joj nema bolovanja. |
| s2359 | Porugani oltar jazicestvom |
| s2360 | na milost ce okrenut nebesa! |
| | |
| | Svi pospase, a Iguman sjedi uz oganj, broji brojanice i svu noc cita molitve medju njima. |
| | |
| | Zora je, dizu se, pripasuju oruzje da krecu doma. Cude se gladujuci staroga Igumana dje sjedi uz vatru. Broji brojanice i nesto u sebi cita, a oni, kako se koji dize, tako mu pristupa i ljubi ga u ruku iz uvazenija, rasta ljepo i mudro zbori. |
| | |
| | Serdar Ivan |
| | |
| s2361 | Ti nijesi slijep, Igumane, |
| s2362 | kad si tako mudar i pametan. |
| s2363 | Budale su s ocima slijepe, |
| s2364 | koje vide, a zaludu vide; |
| s2365 | trebaju im za proste potrebe, |
| s2366 | ka ostaloj isto zivotini. |
| | |
| | Serdar Vukota |
| | |
| s2367 | A mislis li, serdare njeguski, |
| s2368 | da bi bio ovakvi s ocima? |
| s2369 | Pjesna dobra spava u slijepca, |
| s2370 | pogled smeta misli i jeziku. |
| s2371 | Moz' obisti kad sto hoces pricat: |
| s2372 | kad pricanju tvome pokaze se |
| s2373 | stvar sasvijem protivna pred oci. |
| s2374 | slast i silu izgubi pricanje, |
| s2375 | um se smuti, a jezik zaplete, - |
| s2376 | cesce ne znas sto si htio reci. |
| s2377 | A slijepcu oci ne smetaju, |
| s2378 | no se drzi sve jednoga puta, |
| s2379 | ka pjan plota kada se prihvati. |