| (Gorski Vijenac 36. dio) |
| |
| Djace (uzima knjigu i cita) |
| |
s2707 | Knez Nikola i svi dupiljani |
s2708 | pozdravljamo nasega Vladiku! |
s2709 | Pisemo ti sto je kod nas bilo. |
s2710 | Kako cusmo sto bi na Cetinju, |
s2711 | poklasmo se s nasijem turcima. |
s2712 | Dan i noc je poklanje trajalo: |
s2713 | bjese puna Crmnica Turakah, |
s2714 | desecara, age izjelice. |
s2715 | Malo ko nam u pomoci dodje; |
s2716 | i mi smo ti grdno izginuli, |
s2717 | polovina u boj poginusmo. |
s2718 | Nestalo je groblja oko crkve, |
s2719 | po sestinu u jedan kopamo. |
s2720 | Po Crmnici Turke isjekosmo |
s2721 | i grad Besac s zemljom izravnismo. |
s2722 | sad ti nema u nasu nahiju |
s2723 | obiljezja od turskoga uha |
s2724 | do trupine ali razvaline. |
| |
| Vladika Danilo place a Iguman se Stefan smije. |
| |
| Vladika Danilo |
| |
s2725 | Ti, Igumne, ne razumje pismo, |
s2726 | a bi i ti na njem proplakao: |
s2727 | po sestinu ujedno kopaju! |
| |
| Iguman Stefan (cita naizust) |
| |
s2728 | Razumijeh ga, al' plakat ne mogu. |
s2729 | Da umijem plakat od radosti, |
s2730 | bih plakao sladje nego igda, |
s2731 | Al kod mene, kada poje dusa, |
s2732 | suze mi se smrznu od radosti. |
| |
| Bije neko u vrata od kujine, da ih slomi, misle da je lud. |
| |
| Iguman Stefan (cita naizust) |
| |
s2733 | Pomoz Boze i Mali bozicu! |
s2734 | Kad je radost sa svakoje strane, |
s2735 | nek uljeze i ta' ludi k nama |
s2736 | da nam kucu napuni smijeha! |
| |
| Otvaraju djaci vrata,kad evo Vuk Mandusic. Namrcio se i crni mu brci pali na izlomljene toke. Dzeferdar prebijen nosi u ruke, i sjeda kod ognja, sav krvav. Nikome ni pomoz Bog. Zacude se kad ga onakvoga vide. |
| |
| Vladika Danilo |
| |
s2737 | Sto je, Vuce? Grdno li izgledas! |
s2738 | Vidju da si s krvave poljane, |
s2739 | gazio si negdje vatru zivu |
s2740 | i Bog znade, do tebe samoga, |
s2741 | je li iko tu ziv pretekao; |
s2742 | er bez muke ne prskaju toke |
s2743 | ni se lome taki dzeferdari |
s2744 | te s' od vitke zice sakovani. |
| |
| Vuk Mandusic (mrko prica) |
| |
s2745 | Na Scepandan dodje mi odiva, |
s2746 | iz Stitarah ljetos povedena, |
s2747 | i kaza mi: Evo haraclije |
s2748 | u Stitare da kupe harace! |
s2749 | te ja skupi pedeset momcadi |
s2750 | i zapadni snjima pod Stitare |
s2751 | da posijecem Turke izjelice. |
s2752 | Pucu puske Ljesanskom nahijom. |
s2753 | Mislim, idu Turci u harace, |
s2754 | pa na raju stravu udaraju. |
s2755 | kad boj cujem u Progonovice, |
s2756 | te ja potec' sa onom druzinom. |
s2757 | A kad tamo, muka i nevolja! |
s2758 | Udarilo dvjesta haraclijah, |
s2759 | poturice, ljuta Arnauta, |
s2760 | na krvavu Radunovu kulu. |
s2761 | Sam se Radun u kulu nagnao |
s2762 | i snjim zena njegova Ljubica; |
s2763 | zena mlada, ama soko sivi, |
s2764 | puni puske svome gospodaru. |
s2765 | Radun gadja s prozora od kule, |
s2766 | sedminu je na obor ubio. |
s2767 | No mu dosla bjese pogibija: |
s2768 | Turci bjehu slamu i sjeno |
s2769 | oko b'jele kule nanijeli |
s2770 | pa zazegli sa svakoje strane. |
s2771 | Plam se diga bjese u nebesa |
s2772 | i kulu mu bjese dohvatio. |
s2773 | A on gadja puskom, ne prestaje; |
s2774 | popijeva, tanko, glasovito, |
s2775 | pripijeva Baja i Novaka, |
s2776 | pripijeva, Draska i Vukotu |
s2777 | i dva Vuka od sela Trnjinah, |
s2778 | Markovica i Tomanovica, |
s2779 | a klikuje i zive i mrtve - |
s2780 | vidi strasnu uru pred ocima! |
s2781 | Nama ziva srca popucase, |
s2782 | potrcasmo kuli Radunovoj, |
s2783 | oko nje se poklasmo s Turcima. |
s2784 | Izbavismo iz kule Raduna, |
s2785 | ma izgore ojadjela kula. |
s2786 | Jost nam djeko u pomoc priskoci |
s2787 | te od kule pocerasmo Turke; |
s2788 | do Kokotah, vise Ljeskopolja, |
s2789 | osamdeset i tri posjekosmo. |
s2790 | I u boju kod bijele kule |
s2791 | olova mi toke izlomise, |
s2792 | a u razdvoj boja krvavoga, |
s2793 | najpotonja koja puce turska - |
s2794 | dzeferdara drzah pred ocima - |
s2795 | prestrize ga, ostala mu pusta, |
| |
| (place) |
| |
s2796 | po remiku, kada trska bjese! |
s2797 | Vise zalim pusta dzeferdara |
s2798 | no da mi je ruku okinula! |
s2799 | Za mi ga je ka jednoga sina, |
s2800 | za mi ga je ka brata rodnoga, |
s2801 | jere bjese puska mimo puske. |
s2802 | Srecan bjese, a ubojit bjese; |
s2803 | oko njega ruke ne previjah, |
s2804 | svagda bjese kao ogledalo; |
s2805 | u hiljadu drugijeh pusakah |
s2806 | poznati ga scase kada pukne. |
s2807 | Pa sam dosa do tebe, vladiko: |
s2808 | na moru je od svasta majstorah, |
s2809 | pa bi l' mogli pusku prekovati! |
| |
| Vladika Danilo |
| |
s2810 | Mrki Vuce, podigni brkove, |
s2811 | da ti vidju toke na prsima, |
s2812 | da prebrojim zrna od pusakah |
s2813 | kolika ti toke izlomise! |
s2814 | Mrtvu glavu ne dize iz groba |
s2815 | ni prekova bistra dzeferdara. |
s2816 | Zdravo tvoja glava na ramena, |
s2817 | ti ces pusku drugu nabaviti |
s2818 | a u ruke Mandusica Vuka |
s2819 | bice svaka puska ubojita! |
| |
| Vladika ustade i dade Mandusicu iz odaje svoje jedan dobar dzeferdar. |