|
|
|
Pregled
Naslov: Smrt Popa Mila Jovovica
Izvodi: Antonije Pusic (Rambo Amadeus)
SMRT POPA MILA JOVOVICA
U danima kad na Niksic
Crnogorci udarise
Kad bijahu dosli dani
Da ne bude turski vise
U logoru crnogorskom
Pokraj kule Lekovica
Neko knjazu okleveta
Popa Mila Jovovica.
A knjaz Mila dozivase
Uz prisustvo svih vojvoda
Pa mu rece: ,,Pope Milo,
nit' si vino nit' si voda!''
Kad to cuse pope Milo
Polece mu sablji ruka
A dva oka k'o strijele
Sijevnuse u hajduka.
Vojvode se uplasise
Od izgleda vuka gorskog
Da oruzje ne potegne
Na vladara crnogorskog.
Kao da mu ostrim macem
Srce musko rasijece
Pa zavika: ,,Gospodaru,
Bog sa tobom, sta to rece!''
Te ljutito napustio
Gospodara i vojvode
I pod sator svoj svileni
Sa mislima teskim ode.
Pa u ljutnji gusle zgrabi
Odjeknuse tanke strune
Kliknu Milo kao soko
Te se majkom djetnom kune:
Da ce poci u grad Niksic
Sam bez ikog istog dana
I na megdan pozvat' silnog
Musovica kapetana.
Baci gusle uzja' vranca
Preko Zete predje vode
I na hatu pomamnome
Preko polja gradu ode.
Leti vranac niz rastoke
Kao da ga nose krila
No s bedema turska straza
Opazila popa Mila.
A pop Milo sve je blize
Do Turaka i sanaca
Pod sobom je zamorio
Bijesnoga svoga vranca.
Kao sto mu dolikuje
Bira turske porodice
Na najtvrdje ide sance
Na najljuce gradske zlice.
Pa ako bi poginuo
Da pogine od junaka
Od cuvenih i priznatih
Idrizovih potomaka.
Ustavi ga turska straza
Na kapiju kod Niksica
Kaza im se i naredi:
,,Zovite mi Musovica!''
Kada cuse Turci ko je
Potrcase kapetanu
Malo zato i Musovic
Na kapiju gradsku stanu.
Pa kad vidje popa Mila
Na bijesnom vrancu svome
Dolasku se iznenadnom
Obradova njegovome.
,,Odkud jutros Jovovicu!''
Veselijem glasom rece
,,Zar od knjaza crnogorskog
U moj prvi grad utece.
Primamo te objerucke
Sve cemo ti oprostiti
Zivotu ti harambaso
Vjeruj nece nista biti.''
Planu Mile: ,,Dosta vise!
Ne budali bez potrebe.
Ja sam dosa kapetane
Da na megdan zovem tebe.
No se spremi i izadji
Biraj mjesto za megdana.''
Te rijeci kao munja
Pogodise kapetana.
Preblijedje pred hajdukom
Iz junacke Markovine
Jer je znao da od sablje
Njegove se lako gine.
Ne sm'je megdan da prihvati
Prepade se svojoj glavi
A na slavu i na proslost
Kuce svoje zaboravi.
Vec u strahu, kukavicki
Znak na kulu strazi dade
Jeknu plotun sa glavice
Pop pogodjen s konja pade.
Vranac pregnu i pobjeze
Natrag preko vode Zete
A na Mila sa sabljama
Niz glavicu Turci lete.
A se grabe ko ce prije
Manut' sabljom po sokolu
Za cije se ime culo
I u .. ...(??)
Na mrtvoga popa stize
Ferizovic Hasan prvi
Zviznu sablja glava pade
Uz tocenu(?) lokvu krvi.
Na najvecu gradsku kulu
Na vrh hana Musovica
Istaknuse Turci glavu
Popa Mila Jovovica
Sa svrzovog ostrog koca
Gleda Milo sa visine
Kako mu se Turci zore
I po gradu senluk cine.
A gavran se, crna ptica
Obradova iznenada
Kad krvavu vidje glavu
Pa se vije iznad grada.
Primice se iznad cabre
Da na bedem padne prvi
Po starijem navikama
Musku glavu da nagrdi.
A krijuci iz harema
Kroz pendzere vire bule
Da cuvenu vide glavu
Srpskog popa na vrh kule.
|
|
|