|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Marko Kraljevic i Djemo Brdjanin
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Marko Kraljevic i Djemo Brdjanin (I)
Slavu slavi Kraljevicu Marko,
Slavu slavi svetoga Djordjija.
U Marka su mloge uzavnice:
Dvjesta popa, trista kaludjera,
I dvanaest Srpskijeh vladika,
I cetiri stare patrijare,
Od ostalog ni broja ne ima.
Svemu dosta piva i jestiva;
Al' govori stari kaludjere:
"Vala tebe, Kraljevicu Marko!
"\Svega imas u bijelu dvoru,
"Jos da imas ribe od Orida!"
Mucno bjese Kraljevicu Marku,
Pa doziva slugu Bogosava,
Dodaje mu casu i mataru:
"Toci vino, Bogosave slugo!
"Redom case oko sovre daji,
"Nemoj koga preskociti, slugo."
Pa on ode niz bijelu kulu,
Te oprema Sarca od mejdana.
Za njim stara pristanula majka,
Pa je Marku tiho besjedila;
"Ja moj sinko, Kraljevicu Marko!
"Nemoj nosit nista od oruzja,
"Ti se jesi krvi naucio,
"Ucinices krvcu o prazniku."
Nuto Marku velike nevolje!
Mucno mu je ici bez oruzja,
A jos gore ne poslusat majke:
Ne sce uzet' nista od oruzja,
Vec posjede Sarca od mejdana,
Okrenu ga niz polje zeleno,
Ode pravo bijelu Oridu.
Kad je bio vodi na cupriju,
Al' eto ti jednoga junaka,
Na doratu noge prekrstio,
Topuzinu baca u oblake,
Docekuje u bijele ruke;
Bozju pomoc nazivase Marku,
Lijepo mu Marko privatno.
Veli junak od Prilipa Marku:
"Oj Boga ti, neznana delijo!
"Nijesi li otud od Prilipa,
"Od odzaka Kraljevica Marka?
"Jeli Marko kod bijela dvora?
"Ima l' Marko dosta uzavnica?"
Veli njemu Kraljevicu Marko:
"Oj Boga mi, neznani junace!
"Ja sam jutros od Prilipa bila,
"Kod dvora je Kraljevicu Marko,
"\Slavi Marko svoga svetitelja;
"Ima Marko dosta uzavnica."
Veli njemu neznan dobar junak:
"Neka ima, neznana delijo;
"Ako Bog da i sreca junacka,
"\Sovra ce mu u krv ogreznuti,
"Boga mi cu njega objesiti
"Bas o vratim' bijela Prilipa;
"Davno mi je brata pogubio,
"Pogubio Musu kesedziju."
Pa okrenu konja doratasta,
Osta jadan Marko gledajuci.
Svakojako misli i premislja:
Da bi mu se kazivao Marko,
Hoce njega Ture pogubiti,
Jer ne ima nista od oruzja;
Da ga pusti bijelu Prilipu,
Hoce isjec' mloge uzavnice
A trazeci po odzaku Marka.
Sve mislio, na jedno smislio,
Pa on viknu iz grla bijela;
"Kud ces tamo, Djemo Brdjanine?
"Evo, more, Kraljevica Marka!"
Povrati se Djemo Brdjanine.
Pouzda se Kraljevicu Marko,
Da ce utec' na svome Sarinu,
Pa pobjeze poljem sirokijem,
Za njime se Djemo naturio.
Brz je Sarac, uteci mu scase,
Al' poteze Djemo topuzinu,
Pa zaljulja pokraj sebe njome
Jadna Marka medju pleci zive,
Pade Marko u zelenu travu,
Marko pade, a Djemo dopade,
Sveza Marku naopako ruke,
Pa izvadi sindzir iz egbeta,
Okova ga sve u gvozdje ljuto:
A na noge dvoje bukagije,
A na ruke dvoje belenzuke,
A na grlo sindzir gvozdje tesko;
Pa posjede njegova Sarina,
A dorata vodi u povodu,
Privezao Marka za dorata,
Ode pravo bijelu Oridu,
Pod Oridom vjesala ogradi,
Da objesi Kraljevica Marka;
Moli mu se gospoda riscanska:
"Botom brate, Djemo Brdjanine!
"Tu nam nemoj objesiti Marka,
"Ne ce rodit' vino ni senica,
"Evo tebe tri tovara blaga."
Uze Djemo tri tovara blaga,
Vodi Marka gradu Vucitrnu,
Pa pod gradom vjesala ogradi,
Hoce Djemo da objesi Marka;
Moli mu se gospoda riscanska:
"Bogom brate, Djemo Brdjanine!
"Tu nam nemoj objesiti Marka,
"Ne ce rodit' vino ni senica,
"Evo tebe tri tovara blaga."
|
|
|