|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Smrt Marka Kraljevica
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Smrt Marka Kraljevica
Poranio Kraljevicu Marko
U nedjelju prije jarkog sunca
Pokraj mora Urvinom planinom.
Kada Marko bio uz Urvinu,
Poce njemu Sarac posrtati,
Posrtati i suze roniti.
To je Marku vrlo mucno bilo,
Pa je Marko Sarcu govorio:
"Davor', Saro, davor' dobro moje!
"Evo ima sto i seset ljeta
"Kako sam se s tobom sastanuo,
"Jos mi nigda posrnuo nisi,
"A danas mi poce posrtati,
"Posrtati i suze roniti:
"Neka Bog zna, dobro biti ne ce,
"Hoce jednom biti prema glavi,
"Jali mojoj, jali prema tvojoj."
To je Marko u rijeci bio,
Klice vila s Urvine planine,
Te doziva Kraljevica Marka:
"Pobratime, Kraljevicu Marko!
"\Znades, brate, sto ti konj posrce?
"Zali Sarac tebe gospodara,
"Jer cete se brzo rastanuti."
Ali Marko vili progovara:
"B'jela vilo, grlo te boljelo!
"Kako bih se sa Sarcem rastao,
"Kad sam pros'o zemlju i gradove,
"I obis'o Istok do Zapada,
"Ta od Sarca boljeg konja nema,
"Nit' nada mnom boljega junaka?
"Ne mislim se sa Sarcem rastati
"Dok je moje na ramenu glave."
Al' mu b'jela odgovara vila:
"Pobratime, Kraljevicu Marko!
"Tebe nitko Sarca otet' ne ce,
"Nit' ti mozes umrijeti, Marko,
"Od junaka ni od ostre sablje,
"Od topuza ni od bojna koplja,
"Ti s' ne bojis na zemlji junaka;
"Vec ces, bolan, umrijeti, Marko,
"ja od Boga od starog krvnika
"Ako l' mi se vjerovata ne ces,
"Kada budes visu na planinu,
"Pogledaces s desna na lijevo,
"Opazices dvije tanke jele,
"\Svu su goru vrhom nadvisile,
"\Zelenijem listom zacinile,
"Medju njima bunar voda ima,
"Ondje hoces Sarca okrenuti,
"\S konja Sjasi, za jelu ga svezi,
"Nadnesi se nad bunar nad vodu,
"Te ces svoje ogledati lice,
"Pa ces vidjet, kad ces umrijeti."
To je Marko poslusao vile,
Kad je bio visu na planinu,
Pogledao s desna na lijevo,
Opazio dvije tanke jele,
Svu su goru vrhom nadvisile,
Zelenijem listom zacinile;
Ondje Marko okrenuo Sarca,
S njega sjao, za jelu ga svezo,
Nadnese se nad bunar nad vodu,
Nad vodom je lice ogledao;
A kad Marko lice ogledao,
Vidje Marko, kad ce umrijeti,
Suze proli, pa je govorio:
"Laziv sv'jete, moj lijepi cv'jete'
"L\jep ti bjese, ja za malo hodah!
"Ta za malo, tri stotin' godina!
"\Zeman dodje, da sv'jetom prom'jenim
Pa povadi Kraljevicu Marko,
Pa povadi sablju od pojasa,
I on dodje do konja Sarina,
Sabljom Sarcu osijece glavu,
Da mu Sarac Turkom ne dopadne,
Da Turcima ne cini izmeta,
Da ne nosi vode ni djuguma;
A kad Marko posijece Sarca,
Sarca konja svoga ukopao,
Bolje Sarca, neg' brata Andriju,
Britku sablju prebi na cetvero,
Da mu sablja Turkom ne dopadne,
Da se Turci njome ne ponose,
Sto je njima ostalo od Marka,
Da riscanluk Marka ne prokune
A kad Marko britku prebi sablju,
bojno koplje slomi na sedmero,
Pa ga baci u jelove grane;
Uze Marko perna buzdovana,
Uze njega u desnicu ruku,
Pa ga baci s Urvine planine
A u sinje u debelo more,
Pa topuzu Marko besjedio:
"Kad moj topuz iz mora izis'o,
"Onda 'vaki djetic postanuo!"
Kada Marko saktisa oruzje,
Onda trze divit od pojasa,
A iz dzepa knjige bez jazije,
Knjigu pise Kraljevicu Marko:
"Kogodj dodje Urvinom planinom
"Medju jele studenu bunaru,
"Te zatece ondje deli:Marka,
"Neka znade da je mrtav Marko;
"Kod Marka su tri cemera blaga,
"Kakva blaga? Sve zuta dukata,
"Jedan cu mu cemer halaliti,
"Sto ce moje t'jelo ukopati,
"Drugi cemer nek se crkve krase,
"Treci cemer kljastu i slijepu,
"Nek slijepi po svijetu hode,
"Nek pjevaju i spominju Marka."
Kada Marko knjigu nakitio,
Knjigu vrze na jelovu granu
Otkuda je s puta na pogledu;
Zlatan divit u bunar bacio;
Skide Marko zelenu dolamu,
Prostrije je pod jelom po travi,
Prekrsti se, sjede na dolamu,
Samur:kalpak nad oci namace,
Dolje leze, gore ne ustade.
Mrtav Marko kraj bunara bio
Od dan' do dan' nedjeljicu dana,
Kogodj prodje drumom sirokijem,
Te opazi Kraljevica Marka,
Svako misli, da tu spava Marko,
Oko njega daleko oblazi,
Jer se boji, da ga ne probudi.
Dje je sreca, tu je i nesreca,
Dje nesreca, tu i srece ima:
A sva dobra sreca iznijela
Igumana Svetogorca Vasa
Od bijele crkve Vilindara
Sa svojijem djakom Isaijom;
Kad iguman opazio Marka,
Na djakona desnom rukom mase:
"Lakse, sinko, da ga ne probudis,
"Jer je Marko iza sna zlovoljan,
"Pa nas moze oba pogubiti."
Gledec' kale kako Marko spava
Vise Marka knjigu opazio,
Prema sebe knjigu proucio,
Knjiga kaze, da je mrtav Marko.
Onda kale konja odsjednuo,
Pa privati za deliju Marka,
Al' se Marko davno prestavio.
Proli suze proiguman Vaso,
Jer je njemu vrlo zao Marka;
Otpasa mu tri cemera blaga,
Otpasuje, sebe pripasuje.
Misli misli proiguman Vaso,
Dje bi mrtva saranio Marka,
Misli misli, sve na jedno smisli:
Mrtva Marka na svog konja vrze,
Pa ga snese moru na jaliju,
S mrtvim Markom sjede na galiju,
Odveze ga pravo Svetoj gori,
Izveze ga pod Vilindar crkvu,
Unese ga u Vilindar crkvu,
Cata Marku, sto samrtnu treba,
Na zemlji mu t'jelo opojao,
Nasred b'jele crkve Vilindara
Ondje starac ukopao Marka,
Biljege mu nikakve ne vrze,
Da se Marku za grob ne raznade,
Da se njemu dusmani ne svete.
|
|
|