|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Zenidba Djurdja Smederevca
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Zenidba Djurdja Smederevca (II)
Sastase se Srpske vojevode
I hiljadu kicenih svatova.
Lijepo ih docekao Djuro,
Pa je njima tiho besjedio:
"Braco moja, hiljada svatova!
"Ja ne idem sada Dubrovniku,
"Vece saljem pobratima Marka;
"Lijepo mi poslusajte Marka
"I mog kuma Starinu Novaka."
Odatle se svati podigose,
Dubrovniku putovase mirno.
Kad su dosli Dubrovniku gradu,
Ondaj rece Kraljevicu Marko:
"Braco moja, hiljada svatova!
"\Sada cemo na kapije doci,
"Valja proci, moja braco draga!
"\Sedamdeset i sedam kapija,
"Dok se dodje pod bijelu kulu,
"Pod kulom su sovre postavljene,
"Na sovrama vino i rakija
"I ostale svake djakonije;
"Oko sovri sluge i sluskinje,
"Da primaju konje i oruzje:
"Konje dajte, oruzja ne dajte,
"Pod oruzjem za sovre sjedajte,
"Prek' oruzja mrko vino pijte;
"Kada dodje Dubrovacki kralju,
"Vi sutite, ja cu govoriti."
U rijeci pod kulu padose.
Sluge njima konje privatise,
A sluskinje svijetlo oruzje;
Konje dase, oruzje ne daju,
Pod oruzjem za sovre sjedaju,
Prek' oruzja mrko piju vino.
Al' eto ti Dubrovackog kralja,
Pa je njima tiho govorio:
"O moj kume, Starina Novace!
"I do sad su svati dolazili,
"Pod oruzjem nisu pili vina."
Novak cuti, nista ne govori,
Progovori Kraljevicu Marko:
"Prijatelju, Dubrovacki kralju!
"Ovaki je adet u Srbalja:
"Prek' oruzja piju mrko vino,
"Pod oruzjem i sanak borave."
Kralj se vrati i ode na kulu.
Tu su noccu tavnu prenocili,
Kad u jutru jutro osvanulo,
Al' povika s bedena Latince:
"Cujes kume, Debelic-Novace!
"Eto gore na bijeloj kuli,
"Ondje ima dvoje Latincadi,
"\Zovu tebe na mejdan junacki,
"Valja njima na mejdan izici,
"Pa odvesti Jerinu djevojku."
Kad to zacu Starina Novace,
On pogleda na Gruicu svoga,
A Gruica ne sce ni na koga,
Vece skoci na noge lagune,
Pa on ode uz bijelu kulu,
Kad izidje na kulu tananu,
Srete njega dvoje Latincadi
S dvije ostre sablje u rukama,
Na Gruicu juris ucinise,
Pade Grujo po zemljici crnoj,
Manu rukom i macem zelenim,
Od dvojice nacini cetari,
Pa on podje niz bijelu kulu,
Javi mu se Jerina djevojka:
"\Stani malo, dijete Grujice"
Pa mu baci jabuku od zlata:
"Naj to tebe, dijete Gruica:
"Ako tebe do nevolje bude,
"Neka znades, dje Jerina sjedi."
Sidje Grujo Starini Novaku
I donese glave od Latina.
Istom Grujo sjede za trpezu,
A povika s bedena Latince:
"Cujes kume, Starina Novace!
"Eto dolje pod bijelom kulom,
"Tu imaju tri konja viteza,
"U sedlima do tri bojna koplja,
"Vrhovi im nebu okrenuti,
"Da preskocis tri konja viteza,
"Pa da vodis Jerinu djevojku.''
Kad to zacu Starina Novace,
On pogleda Kraljevica Marka,
Marko gleda od Sibinja Janka,
Janko gleda Relju Bosnjanina,
Relja skoci na noge lagune,
Pa on ode pod bijelu kulu,
I preskoci tri konja viteza
I na njima do tri koplja bojna,
Pa poteze sablju okovanu,
Oko konja dvanaest katana,
Sve dvanaest Relja pogubio,
Pa uzima tri konja viteza,
Odvede ih Starini Novaku.
Istom Relja sjede za trpezu,
Ali vice s bedena Latince:
"Hajde kume, Starina Novace'
"Te strijeljaj na kuli jabuku."
Gleda Novak vojvodu Milosa,
Milos skoci na noge lagune,
Uze str'jelu za zlatnu tetivu,
Ustrijeli na kuli jabuku,
Pa donese Starini Novaku.
Razljuti se Kraljevicu Marko,
Pa govori Starini Novaku:
"Da ja znadem, dje sjedi Jerina,
"Ja ih ne bih vise ni molio."
Veli njemu dijete Gruica:
"Hajde za mnom, Kraljevicu Marko.
"Vidjeo sam, dje sjedi Jerina."
Izidjose na kulu tananu,
I nadjose Jerinu djevojku,
Svedose je niz tananu kulu,
Al' povika s bedena Latince:
"Cujes kume, Starina Novace!
"Pred vama je sada zatvoreno
"\Sedamdeset i sedam kapija."
Progovori Kraljevicu Marko.
"Daj mi, Grujo, Sarca od mejdana,
"Na njemu su kljuci od kapija."
Grujo njemu dovede Sarina;
Kad se Marko dovati Sarina,
Pa poteze tesku topuzinu,
Koliko se Marko razljutio,
Kako^vrata koja udarase,
Na cetiri pole odlijecu,
Dok on dodje na gradsku kapiju,
Tvrda bjese, da je Bog ubije!
Kad udara teskom topuzinom,
Sva se ljulja iz temelja kula,
I prosu se iz kule kamenje;
Al' povika Dubrovacki kralju
(Na kuli se onoj dogodio):
"Nemoj vise udarati, Marko."
Pa dolece i donese kljuce,
I otvori od kapije vrata.
Stade Marko kapiji na vrata,
Broji svojih hiljadu svatova,
Svatovi mu na broj izidjose.
Onda rece Kraljevicu Marko:
"Hodi amo, prijatelju kralju,
"Hodi kralju, da se darujemo,
"Darujemo, i da s' oprostimo,
"Sto je koji ucinio kvara."
Dodje njemu Dubrovacki kralju,
On misljase i ocekivase,
Da ce njega darivati Marko;
Manu Marko topuzinom teskom,
Mrtav kralje pade na kapiju,
A otide hiljada svatova,
Prav' odose Smederevu gradu,
Kad su dosli gradu Smederevu,
Lijepo ih Djuro docekao,
I drza ih petnaest danaka;
Ode Djuro s Jerinom na kulu,
A ostali svaki dvoru svome.
|
|
|