|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Zenidba Zmaj-Despota Vuka
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Zenidba Zmaj-Despota Vuka (II)
Drugu Vuce knjigu napisao,
Te je posla seru Dmitrovici
Na koljeno starcu Kuzun-Janju:
"\Starce Janjo, od Srijema kneze!
"Opravi mi sina Milovana,
"Da mi bude svatki starjesina,
"Nek povede tri stotine svata,
"Nek se znadu svati starjesinski."
Trecu Vuce knjigu napisao,
Te je posla ka Sibinju gradu
Na svog kuma Sibinjanin-Janka:
"O moj kome, od Sibinja Janko!
"Kako tebe sitna knjiga dodje,
"Brze kupi trista Ugricica,
"Hajde mene, kume, u svatove,
"Da ti vjencas mene i djevojku."
Kada Vuce knjige opravio,
On izidje na bijelu kulu,
Baci s kule dvanaest topova,
Haber dade Srijem-zemlji ravnoj,
Sasta mu se sest stotin' svatova
Po izboru bolji od boljega.
Malo bilo vreme postajalo,
Al' eto ti dva Jaksica mlada
I sa snjima dvanaest delija,
Doceka ih Zmaj-Despote Vuce,
Konje vodi u arove donje,
A junake na bijelu kulu;
Tek sto oni za sofru sjedose,
Al' eto ti sina Milovana
Sa njegovih tri stotin' Sremljana;
Tek sto Vuce svate docekuje,
Al' eto ti od Sibinja Janka
I on vodi tri stotin" Madzara,
Te se sasta sila i svatovi
Ukraj Save pred bijelom kulom;
Lijepo ih docekao Vuce,
Napoji ih vinom i rakijom,
A parani svakom djakonijom.
Tu su tavnu noccu prenocili,
A kad svanu i ogranu sunce,
Udarise jasni daulbasi,
A viknuse kiceni causi:
"Hazurala, kiceni svatovi!
"Daleko je Mletku putovati."
Te se dize sila i svatovi,
Otidose u zemlju Latinsku.
Dok dodjose Mletku pitomome
B'jelu dvoru bana Latinina
Lijepo ih bane docekao:
Konje vodi u podrume donje,
A junake na bijele kule,
Za gotove sofre zasjedose,
Pise vino za nedjelju dana;
Pa kad prodje nedjeljica ravno,
Tad' viknuse kiceni causi:
"Hazurala, kiceni svatovi!
"Prijatelju, izvodi djevojku,
"Daleko je Savi putovati."
Tek sto oni u rijeci bjehu.
Na gradu se otvorise vrata,
Izidjose dva banova sina,
Izvedose konja zelenoga
Sa suvijem okicena zlatom,
I na konju Rosandu djevojku
Obasutu mrezom od bisera
Savrh glave do zelene trave;
Te zovnuse dva Jaksica mlada,
Djeverima snahu prodadose,
Na kapiju zdravo ispratise;
No se vrati Zmaj-Despote Vuce
A sa kumom od Sibinja Jankom
I Janjovim sinom Milovanom
I sa snjima dv'je stotine svata,
Da daruje tasta i punicu,
A djeveri snahu odvedose;
No kad Vuce u povratak dodje,
Susrete ga bane i banica,
Te odose zeta darivati:
Ban mu dade kalpak i celenku,
A banica divan-kabanicu
Iskicenu sa suvijem zlatom,
Pa eto ti dva banova sina,
Dadose mu dva maca zelena
Sve u suvo oblivena zlato;
Pa eto ti sluge Milutina
I on nosi zlatnu kupu vina,
Pokloni je Zmaj-Despotu Vuku.
Istom uze Zmaj-Despote Vuce,
Istom uze da popije vino,
Al' dotrca jedan od svatova,
Na njemu je sedamnaest rana,
Nosi desnu u lijevoj ruku,
Kako dodje Zmaj-Despotu Vuku,
A on Vuku 'vako progovori:
"\Zlo ti vino, Zmaj-Despote Vuce!
"\Zlo ti vino, a gore ti bilo!
"Udari ti sila u svatove,
"Cudna sila, Djerzelez Alija
"\Sa njegovih trista Sarajlija,
"Pogibe ti hiljada svatova,
"Od hiljade jedan ne ostade,
"Do ostala dva Jaksica mlada,
"Ali ih je ljuto saletio,
"\Saletio Djerzelez Alile,
"Ljuto ti je Dmitra obranio,
"No jos brane lijepu djevojku,
"Do sad mislim da su izginuli."
A kad zacu Zmaj-Despote Vuce,
Baci kupu o mermer-kaldrmu,
S ledja baci divan-kabanicu,
A sa glave tastova kalpaka,
Pa privati vrancu za dizgine,
Okrenu ga polju na kapiju,
A za njime kume i starojko:
Kad izidje Vuce na kapiju,
A on pusti vranca alovita,
Odmah dodje na polje siroko,
Djeno Turcin svate isjekao;
Ali stoje dva Jaksica mlada,
Joste brane ljepotu djevojku
Od Turcina Djerzelez-Alije;
No kad Turcin Vuka opazio,
Pleci dade bijegati stade;
No ne dade Vuce bijegati,
Sustize ga u po polja ravna,
Udari ga sabljom na dovatu
Te pros'jece ruho na Turcinu,
No Turcinu nista ne naudi;
Kad to vidje Zmaj-Despote Vuce,
A on trze perna buzdovana,
Ode njega njime udarati,
Ne bi li ga s konjem rastavio;
Ali Turcin ni habera nema,
Vece vrati suru bedeviju,
A poteze sablju okovanu,
Da on Vuku odsijece glavu;
No mu Vuce sablju docekao,
Prebio je na tri polovine;
No da vidis Djerzelez-Alije!
On poteze zelena gadara,
Ode cerat' po mejdanu Vuka,
Gotovo ga nadvladao bjese;
No to gleda lijepa djevojka
Od ovaca iz zelene trave,
Pa joj zao Zmaj-Despota Vuka,
Pa mu ode mlada govoriti:
"O junace, Bog te ne ubio!
"\Zar ne vidis, da si poginuo?
"Na Turcinu oklop gvozdje ima;
"No dje ti je str'jela i tetiva?
"Udri njega u celo junacko,
"Dje sastavlja samur i obrve,
"Te ces njega lasno pogubiti."
To kad zacu Djerzelez Alija,
On ne znase sto zbori djevojka,
Pak pogleda u zelenu travu,
Da on vidi, ko govori s Vukom,
A Vuk trze str'jelu i tetivu,
Te on gleda Djerzelez-Aliju,
Pogodi ga u celo junacko,
Turcin pade u zelenu travu,
Turcin pade, a Vuce dopade,
Sabljom manu, ods'jece mu glavu,
Uvati mu suru bedeviju,
Pa se natrag u svatove vrati,
Te po polju drustvo pokupio;
Dokle Vuce svate izbrojio,
Al' mu nema sedam stotin' svata,
Lijepo se doma opravise.
Kad dodjose seru Kupinovu,
Ugosti ih Zmaj-Despote Vuce,
Pod'jeli im svilene darove,
Pa odose svaki dvoru svome,
A on osta s Rosandom na kuli
|
|
|