|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Smrt Jova Despotovica
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Smrt Jova Despotovica (I)
Razbolje se Despotovic Jovo
U Srijemu u toj zemlji ravnoj
U lijepu selu Kupinovu,
Na smrt je se Jovo razboljeo[72]
Pa dozivlje slugu Milutina:
"Milutine, vjerna moja slugo!
"Ti upregni konje u hintove,
"Pak ti trci, stogodj brze mozes,
"Krusedolu b'jelu manastiru,
"Te mi zovni mog rodjenog brata,
"Moga brata, Maksima vladiku,
"I kazi mu, nista Ne zataji,
"Da sam se ja na smrt razboljeo;
"Pak odanle okreni hintove,
"Trci brze mjestu Berkasovu,
"Te mi zovni moju staru majku,
"\Staru moju majku Andjeliju,
"Al' njoj Nemoj pravo kazivati,
"Da sam se ja na smrt razboljeo,
"Vec joj kazi od mene pozdravlje,
"Da se ja sad na vojsku opremam
"Preko mora za devet godina,
"Pa je zovem, da me blagosovi."
To je sluga hitro poslusao,
Te upreze konje u tri reda,
Ode pravo divnu Krusedolu,
Te kazuje Maksimu vladici,
Da se Jovo na smrt razboljeo,
Pak odanle okrenu hintove,
Ode pravo mjestu Berkasovu,
Te kazuje majci Andjeliji,
Da se Jovo na vojsku oprema
Preko mora za devet godina,
Pak je zove da ga blagosovi.
Veli njemu majka Andjelija:
"Milutine, nasa vjerna slugo!
"Pricekaj me tri bijela dana,
"Dok um'jesim bijele kolace
"I dok spremim tanane kosulje,
"Da ponesem na dar mome Jovu."
Al' govori sluga Milutine:
"Oj Boga mi, gospo Andjelija!
"Jovo tebe cekati ne moze,
"Jer je njemu hitna knjiga dosla;
"Vec ponesi u brasnu kolace,
"A kosulje u bijelu platnu."
Od ina se majci ne mogase,
Vece spremi u brasnu kolace,
A kosulje u bijelu platnu,
Pake sjede u lake hintove,
Otidose preko Sr'jema ravna.
Kad su bili blizu Kupinova,
Oko dvora sluge gologlave,
A pusteni konji po livadi
Bez sedala i bez pokrovaca,
Nit' se cuju bubnji ni svirale,
Nit' se viju alaji barjaci;
Tad' govori majka Andjelija:
"Milutine, nasa vjerna slugo!
"Kad se Jovo na vojsku oprema,
"Sto mu sluge idu gologlave?
"Sto s' pusteni konji po livadi
"Bez sedala i bez pokrovaca?
"Sto ne biju bubnji i svirale?
"Sto s' ne viju alaji barjaci?"
Veli njojzi sluga Milutine:
"Draga gospo, majko Andjelija!
"Valja da je gospodar na rucku,
"Pa u zdravlje pije rujno vino
"I za srecna puta Boga moli,
"\Za to su mu sluge gologlave;
"Sto su vrani konji po livadi
"Bez sedala i bez pokrovaca,
"Pusteni su da se ponapasu,
"\Spremaju se dalek' putovati;
"Bubnji bili, pak su i prestali;
"Vijali se alaji barjaci,
"Dunu vjetar od Fruske planine,
"Pa barjake zemlji polozise."
|
|
|