|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Jaksici kusaju ljube
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Jaksici kusaju ljube
Piju vino dva Jaksica mlada:
Jaksic Mitar i Jaksic Bogdane.
A kad su se ponapili vina,
Jaksic Bogdan Mitru besjedio:
"Jaksic Mitre, moj mio brajane!
"Dok mi, brate, skupa prebivasmo
"I majka nam dvori upravljase,
"Tad' se nasi dvori bijeljese,
"I gosti nas cesto pohodise,
"Pohodise Srijemski knezovi,
"I sam glavom Srpski car Stjepane;
"A kako se, brate, rastadosmo,
"I ljube nam dvori upravljaju,
"Tako nasi dvori potavnjese,
"I gosti nas, brate, ostavise,
"Ne pohode Srijemski knezovi,
"Nit' sam glavom Srpski car Stjepane;
"Ta s koga je? da od Boga nadje!"
Jaksic Mitar bratu besjedio:
"Jaksic Bogdan, moj mio brajane!
"To je, brate, s tvoje vjerne ljube,
"\S Vukosave, da od Boga nadje!"
To Bogdanu vrlo mucno bilo,
Pak je Mitru tiho besjedio:
"Jaksic Mitre, moj mio brajane!
"Hodi, brate, da kusamo ljube,
"Da vidimo, il' je s moje ljube,
"Il' je moje, il' je, brate, s tvoje."
Sto rekose, to i ucinise:
Otidose Bogdanovu dvoru;
Bogdan ode k ljubi u timare,
Mitar osta dvoru na pendzeru,
Da on slusa, sto ce besjediti.
Jaksic Bogdan ljubi besjedio:
"Vukosava, moja vjerna ljubo!
"Ja bih tebi nesto besjedio,
"Ali ne znam, jeli tvoja volja!"
Ljuba njemu tiho odgovara:
"Gospodaru, Jaksicu Bogdane!
"Govor', duso, stogod ti je drago,
"Jos ti nisam volje pokvarila,
"A ni sad ti pokvariti ne cu."
Jaksic Bogdan ljubi besjedio:
"Vukosava, moja vjerna ljubo!
"Kralj Budimski svoga zeni sina,
"Brata Mitra zove u svatove,
"Mitar iste konja i oruzje,
"A i nase Tursko odijelo,
"I on iste sedlo okovano;
"Hocu l' dati, moja duso draga?"
Ljuba njemu tiho odgovara:
"Podaj, duso, Jaksicu Bogdane!
"Podaj bratu konja i oruzje,
"I podaj mu Tursko odijelo,
"Jos k otomu sedlo okovano;
"Ja cu dati tvoju abajliju,
"Sto sam tebi kod babajka vezla,
"Pak ti nisam za nju kazivala,
"Jer je nisam bila ispunila,
"A sad sam je ispunila zlatom,
"I dacu mu djerdan ispod vrata,
"Jedan djerdan od zutih dukata,
"A drugi je od b'jelog bisera,
"Plesti cu[77] mu konju usred grive,
"Neka dice kraljeve svatove."
Mitar slusa dvoru na pendzeru,
Sto govori gospodja snasica,
Od milina suze proljevao,
Pak odose do njegova dvora,
Bogdan slusa dvoru na pendzeru,
Sto ce Mitar s ljubom besjediti,
Mitar ide dvoru u timare,
Pak besjedi svojoj vjernoj ljubi:
"O Milice draga gospodjice!
"Ja bih tebi nesto besjedio,
"Ali ne znam, jeli tvoja volja!"
Ljuba njemu tiho odgovara:
"Govor', duso, stogod ti je drago."
Jaksic Mitar ljubi besjedio:
"O Milice, vjerna ljubo moja!
"Kralj Budimski svoga zeni sina,
"Pak Bogdana zove u svatove,
"Bogdan iste konja i oruzje,
"A i nase Tursko odijelo,
"I on iste sedlo okovano;
"Hocu l' dati, moja duso draga?"
Al' besjedi Milica gospodja:
"Kam' mu konji? poklali ih vuci!
"Kam' oruzje? odneli ga Turci!
"Kam' od'jelo? ostalo mu pusto!"
Kad je Mitar r'jeci razumijo,
Uvati je za grlo bijelo,
Kako ju je lako uvatio,
Obje oci na dvor iskocise;
Al' priskoci Jaksicu Bogdane,
Te on Mitra za ruku uvati:
"Sto ces, Mitre? da od Boga nadjes!
"Ti pogledaj tvoje sokolice:
"Ti ces sebi bolju naci ljubu,
"Ali njima nikad ne ces majke;
"Ne krvavi tvoju Desnu ruku;
"A mi smo se vec rastali, brate!"
76) Ova je pjesma stampana u /Satiru Reljkovica,/ ali sam je ja
slusao i u narodu nasemu, osobito od jednoga momceta iz Uzicke
nahije, od koga sam je ovako prepisao.
77) Mjesto /plesti cu u/ govoru bi se kazalo /plescu./
|
|
|