|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Zenidba Dusanova
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Zenidba Dusanova (I)
Kad se zeni Srpski car Stjepane,
Na daleko zaprosi djevojku,
U Ledjanu gradu Latinskome,
U Latinskog kralja Mijaila,
Po imenu Roksandu djevojku;
Car je prosi, i kralj mu je daje.
Car isprosi po knjigam' djevojku,
Pak doziva Todora vezira:
"\Slugo moja, Todore vezire!
"Da mi ides bijelu Ledjanu
"Mome tastu, kralju Mijailu,
"Da mi s njime svadbu ugovoris,
"Kada cemo poci po djevojku,
"Koliko li povesti svatova;
"Da mi vidis Roksandu djevojku,
"Moze l' biti za cara carica,
"Moze l' biti svoj zemlji gospodja;
"Da je vidis, i da prstenujes."
Veli njemu Todore vezire:
"Hocu, care, dragi gospodine."
Pak s' opremi, ode u Latine.
Kada dodje bijelu Ledjanu,
Lijepo ga kralju docekao;
Vino pise nedjeljicu dana;
Tada rece Todore vezire:
"Prijatelju, Mijailo kralju!
"Nije mene care opravio,
"Da ja pijem po Ledjanu vino,
"Vec da s tobom svadbu ugovorim,
"Kad ce care doci po djevojku
"U koje li doba od godine,
"Koliko l' ce povesti svatova;
"I da vidim Roksandu djevojku,
"Da je vidim, i da prstenujem."
Tada rece Mijailo kralju:
"Prijatelju, Todore vezire!
"Sto me care za svatove pita,
"Neka kupi, koliko mu drago;
"Po djevojku, kada njemu drago;
Nego ces mi cara pozdraviti,
"Nek ne vodi svoja dva sestrica,
"Dva sestrica, dva Voinovica,
"Vukasina i s njim Petrasina;
"U picu su teske pijanice,
"A u kavzi ljute kavgadzije;
Opice se, zametnuce kavgu,
"Pak je tesko dzevap dati kavzi
"U nasemu bijelu Ledjanu.
"A djevojku sada ces vidjeti,
"I prsten joj dati po zakonu."
A kada je tavna nocca dosla,
Ne donose vostane svijece,
Vec po mraku izvode djevojku;
Kad to vidje Todore vezire,
On izvadi od zlata prstenje
Sa biserom i dragim kamenjem,
Razasja se soba od kamenja,
Taka mu se ucini djevojka,
Da je ljepsa od bijele vile;
Prstenova Roksandu djevojku
I dade joj hiljadu dukata,
I djevojku braca odvedose.
Kad u jutru jutro osvanulo,
Opremi se Todore vezire,
Pak otide bijelu Prizrenu.
Kada dodje bijelu Prizrenu,
Pita njega Srpski car Stjepane.
"\Slugo moja, Todore vezire!
"Vidje li mi Roksandu djevojku?
"Vidje li je, i prstenova li?
"Sto govori kralju Mijailo?"
Todor njemu sve po redu kaze:
Vidjeh, care, i prstenovah je;
"Da kakva je Roksanda djevojka!
"Onakove u Srbina nema.
"Dobro zbori kralju Mijailo:
"Po djevojku, kada tebe drago,
"\Svata kupi, koliko ti drago,
"\Samo te je kralju pozdravio,
"Da ne vodis dva sestrica tvoja,
"Dva sestrica, dva Voinovica;
"U picu su teske pijanice,
"A u kavzi ljute kavgadzije,
"Opice se, zametnuce kavgu,
"Pak je tesko dzevap dati kavzi
"U Ledjanu gradu Latinskome."
Kad to zacu Srpski car Stjepane,
Udari se rukom po koljenu;
"Jao mene do Boga miloga!
"Dotle li se zulum oglasio
"Od sestrica od Voinovica!
"A tako mi moje vjere tvrde!
"Dokle mene to veselje prodje,
"Obojicu hocu objesiti
"O vratima grada Vucitrna,
"Po svijetu da me ne sramote."
Stade care kupiti svatove,
Skupi svata dvanaest hiljada,
Pak podize niz Kosovo ravno.
|
|
|