|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Uros i Mrnjavcevici
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Uros i Mrnjavcevici (II)
Kad su bili kraljevu satoru,
Rece tade Vukasine kralje:
"Blago mene do Boga miloga!
"Eto mene moga sina Marka,
"On ce kazat, na mene je carstvo,
"Od oca ce ostanuti sinu."
Marko slusa, nista ne govori,
Na satora ne okrece glavu.
Kad ga vidje Ugljesa vojvoda,
Tad' Ugljesa rijec govorio:
"Blago mene! eto mi sinovca,
"On ce kazat', na mene je carstvo;
"Kazi, Marko, na mene je carstvo,
"Oba cemo bratski carovati."
Suti Marko, nista ne besjedi,
Na satora ne okrece glavu.
Kad ga vidje vojevoda Gojko,
Tade Gojko rijec govorio:
"Blago mene! eto mi sinovca,
"On ce kazat', na mene je carstvo;
"Kad je Marko jos nejacak bio,
"Ja sam Marka vrlo milovao,
"U svilena njedra uvijao,
"Kano krasnu od zlata jabuku;
"Kud sam godje na konju hodio,
"\Sve sam Marka sa sobom vodio;
"Kazi, Marko, na mene je carstvo,
"Ti ces, Marko, prvi carovati,
"A ja cu ti biti do koljena."
Suti Marko, nista ne govori,
Na satora ne okrece glavu,
Pravo ode bijelu satoru,
Ka satoru nejaka Urosa,
Dogna Sarca caru do satora,
Ondje Marko Sarca odsjednuo.
Kad ga vidje nejaki Urosu,
Lako skoci sa svil'na duseka,
Lako skoci, pake progovori:
"Blago mene! eto moga kuma,
"Eto kuma, Kraljevica Marka,
"On ce kazat' na kome je carstvo."
Ruke sire, u grla se grle,
U bijelo cjelivaju lice,
Za junacko pitaju se zdravlje,
Pa sjedose na svil'na duseka.
Tako malo vreme postajalo,
Danak prodje, tavna nocca dodje;
Kad u jutru jutro osvanulo,
I pred crkvom zvona udarise,
Sva gospoda dosla na jutrenje,
U crkvi su sluzbu savrsili,
Izljegose iz bijele crkve,
U stolove pred crkvu sjednuli,
Secer iju, a rakiju piju,
Marko uze knjige starostavne,
Knjige gleda, a govori Marko:
"A moj babo, Vukasine kralju!
"Malo l' ti je tvoje kraljevine?
"Malo l' ti je? Ostala ti pusta!
"Vec s' o tudje otimate carstvo.
"A ti strice, despote Ugljesa!
"Malo l' ti je despotstva tvojega?
"Malo l' ti je? Ostalo ti pusto!
"Vec s" o tudje otimate carstvo.
"A ti strice, vojevoda Gojko!
"Malo l' ti je vojvodstva tvojega?
"Malo l' ti je? Ostalo ti pusto!
"Vec s' o tudje otimate carstvo.
"Vidite li, Bog vas ne vidio!
"Knjiga kaze, na Urosu carstvo,
"Od oca je ostanulo sinu,
"Djetetu je od koljena carstvo.
"Njemu carstvo care narucio
"Na samrti, kad je pocinuo."
Kad to zacu Vukasine kralju,
Skoci kralju od zemlje na noge,
Pa potrze zlacena handzara,
Da ubode svoga sina Marka,
Bjezi Marko ispred roditelja,
Jer se njemu, brate, ne pristoji
Sa svojim se biti roditeljem,
Bjezi Marko oko b'jele crkve,
Oko b'jele crkve Samodreze,
Bjezi Marko, a cera ga kralju,
Dok su triput kolo sastavili
Oko b'jele Samodreze crkve,
Gotovo ga bjese sustigao,
Al' iz crkve nesto progovara:
"Bjez' u crkvu, Kraljevicu Marko!
"Vidis, dje ces danas poginuti,
"Poginuti od svog roditelja,
"A za pravdu Boga istinoga."
Crkvena se otvorise vrata,
Marko bjezi u bijelu crkvu,
Za njime se vrata zatvorila.
Kralj dopade na crkvena vrata,
Po direku udari handzarom,
Iz direka krvca pokapala,
Tad' se kralje bio pokajao,
Te je rijec bio govorio:
"Lele mene do Boga jednoga!
"Dje pogubih svoga sina Marka."
Al' iz crkve nesto progovara:
"A cujes li? Vukasine kralje!
"Ti nijesi posjekao Marka,
"Vec pos'jece Bozjega andjela."
Na Marka je vrlo zao kralju,
Te ga ljuto kune i proklinje:
"\Sine Marko, da te Bog ubije!
"Ti nemao groba ni poroda!
"I da bi ti dusa ne ispala,
"Dok Turskoga cara ne dvorio!"
Kralj ga kune, car ga blagosilja:
"Kume Marko, Bog ti pomogao!
"Tvoje lice sv'jetlo na divanu!
"Tvoja sablja sjekla na mejdanu!
"Nada te se ne naslo junaka!
"Ime ti se svuda spominjalo,
"Dok je sunca i dok je mjeseca!"
Sto su rekli, tako mu se steklo.
|
|
|