|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Sestra Leke kapetana
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Sestra Leke kapetana (IV)
Poglednuse tri Srpske vojvode,
Poglednuse, pa se zastidise,
Zaisto se Rosi zacudise.
Mlogo Marko cuda sagledao,
I vidjeo vile na planini,
I imao vile posestrime,
Ni od sta se nije prepanuo,
Ni s' oda sta Marko zastidio;
Bas se Rosi bjese zacudio,
I od Leke s' malo zastidise,
Poglednuse u zemljicu crnu.
A to gleda Leka kapetane,
Gleda sestru, pogleda vojvode,
Ne ce l' koji junak progovorit'
Jali snjime, jal' s tankom djevojkom;
A kad vidje, dje vojvode muce,
On ti sestru razumljuje svoju:
"Biraj, sele, koga tebe drago
"A od ove tri vojvode mlade:
"Ti ako si, sestro, naumila
"Uzet', seko, dobroga junaka,
"Koji ce nam obraz osvjetlati,
"Osvjetlati na svakom megdanu,
"Na megdana svakog izlaziti,
"Uzmi, sele, Kraljevica Marka,
"Hajde snjime u Prilipa grada,
"Tamo tebe lose biti ne ce;
"Ako li si, sele, naumila
"Uzet', sele, dilbera junaka,
"Kome snage i ljepote nema,
"Niti ima stasa i obraza
"U svoj zemlji na cetiri strane,
"Uzmi, sele, vojvodu Milosa,
"Hajde snjime ka polju Kosovu,
"Ni tamo ti lose biti ne ce;
"Ako li si, sestro, naumila,
"Da ti uzmes krilata junaka,
"Da ga grlis, a da se ponosis,
"Uzmi, sele, Relju Krilatoga,
"Hajde snjime ka Jenji Pazaru,
"Ni tamo ti lose biti ne ce."
Ja kad zacu Rosanda djevojka,
Po dlanu se dlanom osinula,
Zveknu cardak na cetiri strane,
Grdnu Rosa rijec zapocela:
"Fala bogu, fala istinome!
"\Svakome se mogu docuditi
"I svakome jadu dosjetiti,
"A ne mogu svoj Prizrenskoj zemlji,
"Ja na kome drzi kapetanstvo,
"Na manitom Leki kapetanu!
"Kamo pamet? ti je ne imao!
"A u sto si, brate, preumio?
"Na sto si se danas prevario?
"Voljela bih s'jedu kosu plesti
"U Prizrenu, nasoj carevini,
"No ja poci u Prilipa grada,
"Markova se nazivati ljuba;
"Jel je Marko Turska pridvorica,
"\Sa Turcima bije i sijece,
"Ni ce imat' groba ni ukopa,
"Ni ce s' Marku groba opojati.
"Sto ce mene kod ljepote moje,
"Bidem ljuba Turske pridvorice^[35] ?
"Ni tu ti se ne bih razljutila,
"Dje se varas Marku rad' junastva,
"No se na te jesam razljutila,
"Sta s' vidio, sta si smilovao
"A na tome vojvodi Milosu,
"Dje je vidjen, dje je snazan junak;
"Jesi l' cuo, dje pricaju ljudi,
"Dje j' Milosa kobila rodila,
"A nekaka sura bedevija,
"Bedevija, sto zdrijebi zdrale,
"Nasli su ga jutru u erdjeli,
"Kobila ga sisom odojila,
"\S toga snazan, s toga visok jeste?
"Ni tu ti se ne bih razljutila,
"No se jesam, brate, razljutila,
"Sto mi kazes Relju Krilatoga.
"Kamo pamet? ti je izgubio!
"Kamo jezik? njim ne govorio!
"Sto ti, brate, Relju ne upita,
"Od koga je djela i koljena,
"Ko li otac, ko l' njegova majka?
"Ja sam cula, dje pricaju ljudi,
"Da je Relja Pazarsko kopile,
"Nasli su ga jutru na sokaku,
"Jedjupkinja njega odojila,
"\S toga ima krila i okrilje.
"Ne cu tome poci ni jednome."
To izrece, ode niz cardake.
Zapali se obraz od obraza,
A zastide junak od junaka.
Planu Marko, kao oganj zivi,
Pa poskoci na lagane noge,
Fati britku sablju s civiluka,
Scase Leki glavu da ukine;
Milos skoci, te ufati Marka,
U ruke mu sablju ufatio:
"K sebe ruke, Kraljevicu Marko!
"Ostav' sablju, da je Bog ubije!
"Bi l' ovakog brata istetio,
"Koji nas je krasno docekao,
"A sa jedne grdne kopilice,
"I svu Leki zemlju rasplakao?"
Ne da Milos Leki kidisati.
Vidje Marko, pa se dosjetio,
Ne sce njemu sablju otimati,
No poglednu pinjal za pojasom,
Pa potrca niz tanke cardake;
Kad se Marko zemlje dovatio
I na zemlji kamene kaldrme,
Ali Rosa blizu kule bila,
Opkolile Rosandu djevojke,
Drze skute i drze rukave,
Vidje Marko, pa iz grla viknu:
"O djevojko, ponosita Roso!
"A tako ti te mladosti tvoje!
"Nu odbaci od sebe djevojke,
"A obrni k mene tvoje lice,
"E se, Roso, jesam zastidio
"Na cardaku od brata tvojega,
"Te te, Roso, dobro ne sagledah,
"A kad dodjem u Prilipa grada,
"Hoce mene sestra dosaditi
"Pitajuci: ""Kakva bjese Rosa?""
"Obrni se, da ti vidju lice."
A djevojka odcusnu djevojke,
Povrati se i obrnu lice:
"Vidji, Marko, i sagledaj Rosu."
Ljutit Marko, pa se pridrnuo,
Jednom kroci i daleko skoci,
I za ruku dofati djevojku,
Ostar pinjal vadi od pojasa,
Te joj desnu osijece ruku,
Os'jece joj ruku do ramena,
Desnu ruku dade u lijevu,
A ,pinjalom oci izvadio,
Pa ih zavi u svileni jagluk,
Pa joj turi u desno njedarce,
Pa joj Marko rijec progovara:
"Biraj sade, Rosanda djevojko!
"Biraj sade, koga tebe drago:
"Ja ti drago Tursku pridvoricu,
"Ja ti drago Kobilic-Milosa,
"Ja ti drago Relju kopilana."
Pisti Rosa, daleko se cuje,
Svoga brata Leku pominjase:
"A moj brate, Leka kapetane!
"Ta l' ne vidis, dje pogiboh ludo
"Od silnoga Kraljevica Marka?"
Cuje Leka na tanke cardake,
Muci Leka, kako kamen studen,
Ne smijase nista progovorit',
Jel i Leka moze poginuti.
Viknu Marko, Ne sce na cardake,
Viknu Marko oba pobratima:
"Hajte, braco, k zemlji niz cardake,
"Pones'te mi sablju u rukama,
"\Zeman dodje, da mi putujemo."
Pobratimi Marka poslusase,
Dopadose k zemlji i kaldrmi,
Pod cardakom Marko sablju pase,
Na dobre se konje dovatise,
Otidose poljem sirokijem;
Osta Leka, kao kamen studen,
Osta Rosa grdna kukajuci.
32)"Veseo ti Marko djuveglija!"
"Kod ovoga vojvode Milosa!"
znaci: /Nista/ je Marko prema Milosu. Ova rijec veseo moze se i u
govoru cuti u ovome smislu.
33) U /valjane/ (mjesto /valjane/) jedno je a umetnuto da se ispuni
stih kao u knjizi I. u pjesmi 699 na strani 513 u /dvaa./
34) I ovdje /vesela/ znaci gotovo /zalosna./
35) U ovome je stihu iz pocetka izostavljeno /da/, da ne bi jedan
slog bio vise.
|
|
|