|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Marko Kraljevic i Vuca dzeneral
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Marko Kraljevic i Vuca dzeneral (II)
Tu ustavi Sarca od mejdana,
Pa udari koplje u ledinu,
Za koplje je privez'o Sarina,
Tuluminu skide sa unkasa
I vrze je u zelenu travu,
Pa on sjede piti mrko vino;
Ne pije ga cim se vino pije,
Vec ledjenom od dvanaest oka,
Pola pije, pola Sarcu daje.
Kad u jutru jutro osvanulo,
Posetala Velimirovica,
Mila snaha Vuce dzenerala,
Po bedenu grada Varadina,
Ona gleda niz polje zeleno,
U polju je opazila Marka;
Kad ugleda Kraljevica Marka,
Troljetna je uvati groznica,
Pa pobjeze u bijele dvore.
Nju mi pita Vuca dzenerale:
"Sto je tebe, moja snaho draga?"
Kazuje mu Velimirovica:
"O moj svekre, Vuca dzenerale!
"\Sjedi junak u polju siroku,
"U ledinu koplje udario,
"\Za koplje je konja privezao,
"A pred njime stoji tulum vina;
"Ne pije ga cim se pije vino,
"Vec ledjenom od dvanaest oka,
"Pola pije pola konju daje;
"Konj mu nije kakvino su konji,
"Vece saren, kako i govece;
"Junak nije kakvi su junaci:
"Na plecima curak od kurjaka,
"Na glavi mu kapa od kurjaka,
"Privez'o je mrkom jemenijom;
"Nesto crno drzi u zubima
"Kolik' jagnje od pola godine."
Veli njojzi Vuca dzenerale:
"Ne plasi se, moja snaho draga!
"Ja onakih imam u tavnici,
"I njega cu sada dobaviti."
Pa doziva sina Velimira:
"Velimire, moje cedo drago!
"Uzmi, sine, za trista katana,
"Idi dolje u polje siroko,
"Dovedi mi onoga junaka."
Velimir je na noge skocio,
Pa uzima trista katanije,
On usjede vranca pomamnoga,
I izidje gradu na kapiju,
Skoli Marka sa cetiri strane,
Marko sjedi, pije mrko vino,
Al' katane Sarac opazio,
Poce nogam' o zemljicu tuci,
Primice se svome gospodaru.
Kad pogleda Kraljevicu Marko,
Al' katane njega opkolile;
Popi Marko ledjeninu vina,
Baci ledjen u zelenu travu,
Pa se turi na ramena Sarcu,
A katane na njeg' udarise.
Da je kome pogledati bilo,
Kad udari u katane Marko,
Kako soko medju golubove:
Sto pogubi sabljom okovanom,
Sto pogazi Sarcem od mejdana,
Sto podavi u tihom Dunavu;
Pobjeze mu Velimir dijete,
Cera njega na sarinu Marko,
Dostize ga u polju siroku,
Dovati ga malo topuzinom,
Pade dite^[37} u zelenu travu;
Odja Marko od konja Sarina,
Saveza mu i noge i ruke,
Pa g' objesi Sarcu o unkasu;
Pa on ode svojoj tulumini,
Baci dite u zelenu travu,
A on opet sjede piti vino.
To gledala Velimirovica,
Pa otide Vuci dzeneralu:
"\Zlo ti vino, Vuca dzenerale!
"\Zlo ti vino, a gore ti bilo!
"\Sve katane tebe izgibose,
"Velimiru junak sveza ruke,
"\Saveza mu i noge i ruke,
"Pa eno ga pije rujno vino,
A Velimir u travici lezi."
|
|
|