|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Zenidba Marka Kraljevica
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Zenidba Marka Kraljevica (I)
Sjede Marko za veceru s majkom,
Stade mati Marku besjediti:
"O moj sinko, Kraljevicu Marko!
"Vec je tvoja ostarjela majka,
"Ne moze ti pripravljat' vecere,
"A ne moze sluzit' mrka vina,
"A ne moze lucem svijetliti:
"Ozeni se, moj premili sine,
"Da zamjenu stecem za zivota."
Veli Marko ostariloj majci:
"Oj Boga mi, moja stara majko!
"Prosao sam devet kraljevina,
"I desetu Tursku carevinu;
"Dje ja nadjoh za mene djevojku,
"Ondje nema za te prijatelja:
"Dje ja nadjoh za te prijatelja,
"Ondje nema za mene djevojke,
"Osim jednu, moja stara majko,
"A pod dvorom kralja Sismanina,
"Mati moja, u zemlji Bugarskoj,
"Ja je nadjoh na vodi catrnji,
"Kad je vidjeh, moja stara majko!
"Oko mene trava okrenu se.
"Eno, mati, za mene djevojke,
"Eno za te dobra prijatelja;
"\Spremi mene tanke brasnjenice,
"Da ja idem prositi djevojku."
Stara mati jedva docekala,
Ta ne ceka dok jutro osvane,
Vec mu gradi secerli kolace
Kad u jutru jutro osvanulo,
Spremi Marko sebe i Sarina,
Pa natoci tuluminu vina,
Objesi je o sedlu Sarinu,
S drugu stranu topuzinu tesku,
Pa posjede pomamna Sarina,
Ode pravo u zemlju Bugarsku,
B'jelu dvoru kralja Sismanina.
Daleko ga kralju ugledao,
Malo blize pred njeg' isetao:
Ruke sire, u lice se ljube,
Za junacko pitaju se zdravlje;
Sluge vjerne konje privatise,
Odvedose u podrume donje,
Kralju Marka na bijelu kulu,
Za gotovu sofru zasjedose,
Pa stadose mrko piti vino
A kada se ponapise vina,
Marko skoci na noge lagane,
Kapu skida. do zemlje se svija,
On u kralja zaprosi djevojku,
Kralj je dade, ne rece rijeci.
Dok postavi prsten i jabuku,
I poreza ruho na djevojku.
I dariva svasti i punice,
Dade Marko tri tovara blaga.
Odgodio do mjeseca dana,
Dok otide bijelu Prilipu
I pokupi kicene svatove.
Besjedi mu djevojacka majka:
"O moj zete, od Prilipa Marko!
"Nemoj vodit' tudjina djevera,
"Vec jal' brata, jali bratuceda:
"Djevojka je odvise lijepa,
"Bojimo se goleme sramote."
Tu je noccu prenocio Marko,
Pa u jutru opremi Sarina,
Ode pravo bijelu Prilipu.
Kad je bio do Prilipa grada,
Daleko ga mati opazila,
Malo blize pred njeg' isetala,
Ruke siri, u lice ga ljubi,
Marko majku u bijelu ruku.
Pita majka Kraljevica Marka:
"O moj sine, Kraljevicu Marko!
"Jesi l' mene mirno putovao?
"Jesi l' mene snahu isprosio?
"Mene snahu, sebe vjernu ljubu "
Rece Marko ostariloj majci:
"Jesam, mati, mirno putovao,
"I djevojku sebe isprosio,
"Potrosio tri tovara blaga,
"I kad podjoh dvoru bijelome,
"Rece meni djevojacka majka:
""O moj zete, Kraljevicu Marko!
""Nemoj vodit' tudjina djevera,
""Vec jal' brata, jali bratuceda:
""Djevojka je odvise lijepa,
""Bojimo se goleme sramote.""
"A ja, mati, brata ne imadem,
"Brata nemam, bratuceda nemam."
Veli njemu ostarila majka:
"O moj sine, od Prilipa Marko!
"\Za to nemaj brige nikoliko,
"Vec nacini jednu sitnu knjigu,
"Te je poslji duzdu od Mletaka,
"Nek ti podje na kumstvo vjencano,
"Nek povede pet stotina svata,
"Drugu salji Zemljicu Stjepanu,
"Da ti bude djever kod djevojke,
"Nek povede svata pet stotina,
"Pa se ne boj nikakve sramote.
Kada Marko razumijo r'jeci,
Onda svoju poslusao majku,
On nacini knjige na koljenu,
Jednu salje duzdu Mletackome,
Drugu pobru Zemljicu Stjepanu
Malo vreme za tim postojalo,
Al' eto ti duzda od Mletaka,
Sa njim ide pet stotina svata;
Duzde ode na tananu kulu,
A svatovi u polje siroko;
Malo za tim, eto i Stjepana,
I on vodi pet stotina svata
Sastase se na kuli tananoj,
Te se mrka ponapise vina.
|
|
|