|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Marko Kraljevic poznaje ocinu sablju
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Marko Kraljevic poznaje ocinu sablju, malo drukcije.
Sultan care u Kosovo sidje
Sa svojijeh sto hiljada vojske,
I on pade kraj vode Sitnice,
Carev telal po ordiji hoda,
I prodaje sablju dimisciju:
Gola sablja tri stotin' dukata,
Kore su joj tri stotin' dukata,
A gajtani tri stotin' dukata.
Tu se niko naci ne mogase,
tko bi sablju za blago kupio.
Namjera je namjerila Marka
Na Turcina careva telala,
Pa govori Kraljevicu Marko:
"O Turcine, carevi telale!
"Daj da vidim sablju dimisciju
Dade Turcin rijeci ne rece.
Gleda Marko sablju dimisciju,
Pa govori carevu telalu:
"Dacu tebe devet stotinica
"\Sve zutijeh u zlatu dukata;
"No cu li me, parevi telale!
"Da gledamo Mjesto zaklonito,
"Da s' odavde malo uklonimo,
"Da ti brojim sve zute dukate;
"Mrzi me se ovdje raspasivat',
"Da odpanem tri cemera zlata,
"Jer sam ovdje Turkom mlogo duzan,
"Ne ce mi dat' sablje isplatiti."
To je Turcin jedva docekao,
Otidose uz vodu Sitnicu
Pod bijelu kamenu cupriju.
Raspasa se Kraljevicu Marko,
Te otpasa tri cemera zlata,
Pa on stere zelenu mavlutu,
I istrese tri cemera zlata;
Turcin broji sve zute dukate,
Marko gleda sablju dimisciju,
Al' na sablji tri slova riscanska:
Jedno slovo sveti Dimitrije,
Drugo slovo sveti Arandjele,
Trece slovo kralju Vukasine.
Kad to vidje Kraljevicu Marko,
On mi pita careva telala:
"O Turcine, carevi telale!
"A tako ti Boga jedinoga!
"Otkud tebe sablja dimiscija?
"Ili ti je od baba ostala?
"Ili ti je ljuba donijela?
"Ili si je djegodj zadobio?"
Stade Turcin Marku besjediti:
"Oj Boga mi, neznana delijo!
"Hocu tebe pravo kazivaci.
"Nije sablja od baba ostala,
"Niti mi je ljuba donijela,
"Vec cujes li, neznana delijo
"Na mejdanu sablju sam dobio:
"Kad je Srpsko carstvo poginulo
"I dva cara pala u Kosovu:
"\Sultan Murat i care Lazare,
"Ja sam ondje sablju zadobio:
"Ja poranih rano na Sitnicu,
"Da napojim dora debeloga,
"Namjera me bila namjerila
"Na zelena svilena cadora,
"Pod cadorom lezi ranjen junak,
"Ta strasan je, da ga Bog ubije
"Brci su mu po prsima pali,
"Pokrio se zelenom mavlutom,
"Pored njega sablja dimiscija.
"Kad ugleda mene ranjen junak,
"On je mene Bogom bratimio:
""Bogom brate, neznana delijo!
""Ne s'jeci mi moje ruse glave,
""Grdnijeh sam rana dopadnuo,
""\Skoro ce mi dusa izlaziti,
""Pricekaj me samo do po sata,
""\Sarani me kraj vode Sitnice,
""Ev' kod mene tri cemera zlata,
""I evo ti sablja dimiscija,
""Koja valja hiljadu dukata,
""I evo ti svilena cadora." "
"Ja mu ne sceh za Boga primiti,
"Vec izvukoh ranjena junaka,
"Trgoh sablju, odsjekoh mu glavu,
"Uzeh njega za bijelu ruku
"I bas onu za nogu desnicu,
"Bacih njega u vodu Sitnicu.
"Tu sam cudan sicar zadobio,
"I tu sam ti sablju zadobio."
Kad to zacu Kraljevicu Marko,
On govori carevu telalu:
"O Turcine, da od Boga nadjes!
"Ono j' bio moj mio babajko,
"Moj babajko, kralju Vukasine!
"Da si njemu dusu pricekao,
"Da si njega ondje saranio,
"Ja bih tebe ljepse saranio,"
Pa poteze sablju dimiskiju,
Te Turcinu odsijece glavu,
Uze njega za bijelu ruku,
A za ruku i za desnu nogu,
Baci njega u vodu Sitnicu:
"Id', Turcine, trazi baba moga "
Ode Marko u vojsku carevu
I odnese i sablju i blago;
Pitaju ga Turci janicari:
"Oj Boga ti, Kraljevicu Marko!
"Kamo tebe carevi telale?"
A Turcima Marko odgovara.
"Prodjite se, Turci janicari!
"Uze Ture grose i dukate,
"Pak otide morem trgovati."
Sami Turci Medju sobom zbore:
"Tesko Turkom trgujuci s Markom!"
|
|
|