|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Marko Kraljevic i Filip Madzarin
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Marko Kraljevic i Filip Madzarin
Vino pije tridest kapetana
U Karlovcu[46] bijelome gradu,
Medju njima Vilip Madzarine,
A do njega Zmaj-Despote Vuce,
Dokle su se vina napojili
I od vina ceiv zadobili,
Pa se vali tridest kapetana,
Sto je koji roblja narobio,
Koliko li glava osjekao;
Ali veli Vilip Madzarine;
"Braco moja, tridest kapetana!
"Vidite li bijela Karlovca
"I u njemu tridest i tri kule?
"Ja sam svaku glavom nakitio,
"Do nijesam kulu na cupriji,
"A i nju cu skoro okititi
"Rusom glavom Kraljevica Marka."
To govori Vilip Madzarine,
A misljase, niko ga ne cuje
Od Markovih vjernih prijatelja;
Al' ga cuje Zmaj-Despote Vuce,
Pobratim je Kraljevicu Marku,
Pa se skoci od zemlje na noge,
Dovatio divit i hartiju,
Te je sitnu knjigu napisao
Ka Prilipu gradu bijelome
Pobratimu Kraljevicu Marku,
'Vako Vuce Marku govorase:
"Cujes li me, Bogom pobratime!
"Evo imas grdna dusmanina
"U Karlovcu Vilip-Macarina,
"On se jeste, brate, zarekao,
"Da ce tvoju ukinuti glavu,
"Njom bijelu nakititi kulu;
"No se cuvaj, Bogom pobratime,
"Od Vilipa kake prijevare."
Pa mu Vuce knjigu opravio.
A kad Marku sitna knjiga dodje,
Te vidjeo, sto mu pobro pise,
On se skoci na noge lagane,
Opremi se na bijeloj kuli,
I pripasa sablju okovanu,
I prigrnu curak od kurjaka,
Pa se skide u arove donje,
Te opremi Sarca debeloga:
Pokri njega surom medjedinom,
A zauzda djemom od celika,
Objesi mu tesku topuzinu,
I gadare s obadvije strane;
Pa se sarcu na ramena baci,
A uprti koplje ubojito,
Ode pravo niz Kosovo ravno,
Od Pazara lomnim Vlahom Starim,
Pa se spusti Valjevskoj nahiji,
Ode pravo preko Macve ravne
Dokle dodje seru Dmitrovici,
Tuna Marko Savu prebrodio,
Ode pravo preko Srema ravna,
A kad dodje ka Karlovcu gradu,
Ode Marko niz novu carsiju
Dokle dodje dvoru Vilipovu,
Ugna Sarca u mermer-avliju,
Pa ga dogna pred bijele dvore,
Al' Vilipa doma ne bijase,
Vec otis'o u lov u planinu,
No mu stoji ljuba Andjelija,
A oko nje cetiri dvorkinje,
Te joj drze skute i rukave.
Kada dodje Kraljevicu Marko,
On joj Bozju pomoc nazivao:
"Bozja pomoc, moja snaho mila!
"Jel' kod dvora Vilip pobratime?
A veli mu ljuba Vilipova:
"Id' otale, gola dervisino!
"\S takijem se Vilip ne bratimi."
Kad to cuo Kraljevicu Marko,
Udari je dlanom po obrazu,
Na ruci mu burma pozlacena,
Nacini joj ranu na obrazu
I tri zdrava pomjeri joj zuba,
Pa joj skide tri niza dukata,
Te ih baci u svil'ne dzepove,
Pa govori ljubi Vilipovoj:
"Pozdravi mi Vilip-Madzarina
"Kada dodje ozgo iz planine,
"Neka dodje u novu mehanu,
"Da se rujna nakitimo vina,
"Ni za moje ni njegovo blago,
"Vec za tvoga zlacena djerdana,"
Pa okrenu pomamna Sarina,
Ode pravo u novu mehanu;
Odja Sarca, sveza pred mehanu,
A on sjede pita rujno vino
Malo bilo, za dugo ne bilo,
Dodje Vilip dvoru bijelome,
A srete ga ljuba Andjelija,
Roni suze niz bijelo lice,
Drzi krvav jagluk u rukama,
A pita je Vilip Madzarine:
"Sto je tebe, moja vjerna ljubo?
"Te proljevas suze od ociju,
"Drzis krvav jagluk u rukama?"
Ode njemu ljuba govoriti:
"Gospodaru, Vilip-Madzarine!
"Ti kad ode u lov u planinu,
"A ja stajah pred bijelom kulom,
"Vrag donese jednu dervisinu,
"Na njemu je curak od kurjaka,
"Pa po curku sablju pripasao,
"Uprtio koplje na ramena,
"Pa on jase konja sarenoga,
"Pa ga dogna pred bijelu kulu,
"Mene bozju pomoc nazivao:
""Bozja pomoc, moja snaho mila!
""Jeli doma Vilip pobratime?""
"A ja njemu Boga ne privatih,
"No ovako njemu progovorih:
""Id' otale, gola dervisino!
""\S takijem se Vilip ne bratimi."
"A on dogna konja sarenoga,
"Udari me dlanom po obrazu,
"Na ruci mu burma pozlacena,
"Nagrdi mi prebijelo lice
"A pomjeri do tri zdrava zuba;
"\Skide s mene tri niza dukata,
"Pa otide u novu mehanu,
"A tebe je 'vako pozdravio:
"Da otides u novu mehanu,
"Da se rujna napojite vina,
"Ni za tvoje, ni njegovo blago,
"Vec za moga zlacena djerdana."
Kad to zacu Vilip Madzarine,
A on rece ljubi Andjeliji:
"Muc', ne placi, moja vjerna ljubo!
"\Sad ce njega Vilip uvatiti,
"Dovescu ga dvoru bijelome,
"Nek ti nija u besici sina."
Pa okrenu suru bedeviju,
Ode pravo niz novu carsiju
Doke dodje pred novu mehanu,
Ali Sarac vezan pred vratima,
Vilip nagna suru bedeviju,
Da uidje u novu mehanu,
Ali ne da Sarac od mejdana,
Vec kobilu bije po rebrima;
Naljuti se Vilip Madzarine,
Pa potrze perna buzdovana,
Ode biti pred mehanom Sarca;
Al' propista Sarac pred mehanom:
"Avaj mene do Boga miloga!
"Dje pogiboh jutros pred mehanom
"Od silnoga Vilip:Madzarina
"A kod moga slavna gospodara!"
No mu rece iz mehane Marko:
"Propusti ga u mehanu, Sarce!"
Kad je Sarac saslusao Marka,
Propusti ga u novu mehanu.
A kad Vilip udje u mehanu,
A on Marku Boga ne naziva,
Vece trze tesku topuzinu,
Pa udari Kraljevica Marka,
Udari ga u pleci junacke,
Ali Marko ni habera nema,
Vece veli Vilip:Madzarinu:
"\Sjedi s mirom, Madzarsko kopile!
"Ne budi mi po kozuhu buha,
"Vec odjasi, da pijemo vino,
"Pa jos ima dana za mejdana."
Al' to Vilip ne slusase Marka,
Vec ga ud'ri u desnicu ruku,
Te mu razbi casu pozlacenu
A prosu mu crveniku vino.
Kad go vidje Kraljevicu Marko,
A on skoci od zemlje na noge,
Na Madzara juris ucinio,
Njegovu mu sablju ugrabio,
Te ga njome Marko udario,
Udari ga po desnu ramenu,
Razdvoji ga na sedlu bojnome,
Pa kroz njega Marko dovatio
Na vratima mermera kamena,
I njega je pola presjekao,
Pa je ostru sablju zagledao,
Pa govori Kraljevicu Marko:
"Mili Boze, cuda velikoga!
"Dobra gvozdja u losa junaka!"
Njome manu, ods'jece mu glavu,
Pa je Sarcu baci u zobnicu,
Ode pravo dvoru Vilipovu,
Te mu obi bijelu riznicu,
Iz nje Marko povadio blago,
Pa otide drumom pjevajuci,
Osta Vilip nogom kopajuci,
A ljuba mu mlada kukajuci.
46) Jedni pjevaju u /Budimu/ mjesto u /Karlovcu,/ i onda Marko ide
preko Bijograda. Marko Kraljevic i kci kralja Arapskoga.
|
|
|