|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Marko Kraljevic u Azackoj tamnici
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Marko Kraljevic u Azackoj tamnici
(komad od pjesme)
Boze mili! na svem' tebe vala!
Kakav bjese delibasa Marko!
Kakav li je danas u tamnici,
U tamnici Azackoj prokletoj!
Tamnica je kuca neobicna:
U tamnici voda do koljena,
Od junaka kosti do pojasa;
Tude idu zmije i jakrepi,
Hoce zmije oci da popiju,
A jakrepi lice da nagrde,
Da otpadnu noge do koljena
I junaku ruke do ramena.
Pisti jadan po tamnici Marko,
Pisti Marko, do Boga se cuje,
Gleda Marko Azackoj carsiji,
Ne ce l' koga ugledati svoga;
Ni kog svoga, do Boga jednoga,
No ugleda lijepu djevojku,
Milu scercu kralja od Azaka,
Djevojku je Bogom sestrimio:
"Bogom sestro, kraljeva djevojko!
"Dodji mene tamnici na pendzer."
Djevojka je za Boga primila,
I za Boga i za brata svoga,
Ona dodje tamnici na pendzer,
Marko njojzi tiho progovara:
"Bogom sestro, kraljeva djevojko!
"Idi babu od Azaka kralju,
"Od mene mu poklon i pozdravlje:
"Kumim njega Bogom istinijem,
"Nek me pusti iz tamnice klete
"A na vjeru i na veresiju
"I na jemca Boga istinoga,
"Da ja idem do Prilipa grada,
"Da donesem za otkupa blago,
"Vjera moja, dvadeset tovara;
"Ako li mi vjerovati ne ce,
"Nek me pusti iz tamnice klete,
"Pa neka me u gvozdje okuje,
"Ja cu sitnu knjigu opraviti
"Majci mojoj u Prilipa grada,
"\Za otkup ce donijeti blago:
"U tamnici ziviti ne mogu."
Kad djevojka r'jeci razumjela,
Ona ode kralju na divana,
Kada babu na divan izidje,
Pitao je od Azaka kralju:
"Oj boga ti, mila ceri moja!
"Sta je tebe tamo nestanulo?
"Il' ti malo svile i kadive,
"Ili zlata, il' bijela platna?
"Al' lijepe cohe Paraguna
"I rezane, pa i nerezane?"
Besjedi mu lijepa djevojka:
"O moj babo, od Azaka kralju!
"\Svasta dosta u dvoru tvojemu,
"Nista mene nije nestanulo;
"No evo ti poklon i pozdravlje
"A od suznja Kraljevica Marka,
"Da ga pustis iz tamnice, babo,
"A na vjeru i na veresiju
"I na jemca Boga istinoga,
"Dok otide do Prilipa grada,
"\Za otkup ce donijeti blago,
"Don\jeti dvadeset tovara,
"Ako li mu vjerovati ne ces,
"Pusti njega t tamnice, babo,
"U zeljez ga gvozdje okuj tesko,
"On ce sitnu knjigu opraviti
"Majci svojoj u Prilipa grada,
"\Za otkup ce donijeti blago."
Kad to zacu od Azaka kralju,
on djevojci pr'jeke r'jeci kaze:
"Kucko jedna, a ne ceri moja!
"Snjime si se, kucko, sjaranila!
"A tako mi Boga velikoga!
"Ne cu pustit' iz tamnice Marka,
"Drzacu ga za devet godina,
"Dok mu zmije oci ne popiju,
"A jakrepi ne nagrde lice;
"Dok m' otpadnu noge do koljena
"I junaku ruke do ramena;
"Kad dopadne take muke Marko,
"Ja cu pustit' suznja bez dinara,
"Izaijecu tuc'ka na sokake,
"Neka prosi, nek se ljebom rani."
Kad djevojka r'jeci razumjela,
Ona ode na tamnicu Marku,
Sve mu kaza, kako kralju kaze.
Kada zacu Kraljevicu Marko,
Pisti Marko, do Boga se cuje,
Pa djevojci bio govorio:
"Bogom sestro, kraljeva djevojko!
"Donesi mi divit i hartije,
"Da ja kitim jednu sitnu knjigu,
"Da je pratim u Prilipa k majci,
"Nek prodaje zemlje i gradove,
"Nek prodaje, nek za dusu daje,
"Nek se rani i oda zla brani;
"Vjernoj ljubi, nek se preudaje;
"Miloj seji, da s' ne kune mnome;
"Mane vodje kosti istrunuse
"U tamnici Azackoj prokletoj."
Donese mu divit i hartiju,
Te je sitnu knjigu nakitio,
Ne kiti je, kud je njojzi kaze,
No je kiti preko mora sinjeg,
Preko mora do grada Soluna,
Do Dojcila Bogom pobratima:
"O Dojcilo, Bogom pobratime!
"Teske sam ti muke dopadnuo,
"Teske muke, u Arapske ruke,
"Dopadnuo rogolva i tamnice,
"A proklete Azacke tamnice;
"U tamnici ziviti ne mogu,
"Tamnica je kuca neobicna;
"Izbavi me, ako Boga znades!"
Pa dozivlje sivoga sokola:
"O sokole, pust mi ne ostao!
"Nosi knjigu ka gradu Solunu,
"Ka Dojcilu Bogom pobratimu,
"Nek izbavi mene iz tamnice."
Uze soko onu sitnu knjigu.
Pa se izvi nebu pod oblake,
Pravo ode ka Solunu gradu
Bas u jutru u svetu nedjelju,
Al' bijase gospoda Solunska,
Al' bijase u bijeloj crkvi
Na jutarnji i na leturdjiji,
Pade soko na bijelu crkvu,
Pisti soko, do Boga se cuje,
Poznade ga Dojcilo vojvoda,
Pa iseta iz bijele crkve,
Te on sjede u srebrna stola,
K njemu dodje siv-zelen sokole,
Ispod krila sitnu knjigu pusti.
Uze Dojcil onu sitnu knjigu,
Kad on vidje, sto mu knjiga kaze,
Udari se po koljenu rukom,
Nova coha prste na koljenu
I od zlata burma na rukama,
Suze roni niz bijelo lice:
"Ala! brate, Kraljevicu Marko!
"Teske ti si muke dopanuo!
"Bez jada se izbaviti ne ces."
Pa on misli, sto ce i kako ce,
Oce mislio, na jedno smislio,
Pa uzimlje boju karaboju,
Bijelo je obojio lice,
Nacini se crni Arapine,
Pa izvede dobra konja dora,
Na dobra se dora dohitio,
Pravo ode ka Azaku gradu.
Kad je bio niz polje Azacko,
Tesko bio naljutio dora,
Dobar doro na kolace skace,
U prijeko dvanaest arsina,
U duzinu dvadest i cetiri,
U visinu tri koplja junacka,
|
|
|