|
|
|
Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Marko Kraljevic i Arapin
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Marko Kraljevic i Arapin (I)
Kulu gradi crni Arapine,
Kulu gradi od dvadest tavana,
Ukraj sinjeg mora debeloga;
Kad je Arap kulu nacinio,
Udario stakla u pendzere,
Prestr(?)o je svilom i kadifom,
Pa je onda kuli govorio:
"Sto ces pusta u primorju, kulo?
"Kad po tebe nitko setat' nema:
"Majke nemam, a sestrice nemam,
"A joste se ozenio nisam,
"Da po tebe ljuba moja sece;
"Al' tako me ne rodila majka,
"Vec kobila, koja bedeviju,
"\Zaprosicu u cara djevojku;
"Jal' ce mi je care pokloniti,
"Jali ce mi na mejdan izici."
To je Arap kuli izrekao,
Pa on odmah sitnu knjigu pise,
Te je salje caru u Stambola:
"Gospodine, care od Stambola!
"Kod mora sam kulu nacinio,
"Po njojzi mi nitko setat' nema,
"A joste se ozenio nisam;
"Pokloni mi scercu za ljubovcu;
"Ako l' mi je pokloniti ne ces,
"A ti hajde na mejdan junacki."
Dodje knjiga caru cestitome,
Kada vidje, sto mu knjiga kaze,
Stade care trazit" mejdandzije,
Obecava blago nebrojeno,
Ko pogubi crnog Arapina.
Mejdandzije mloge odlazise,
Al' Stambolu ni jedan ne dodje.
Nuto caru velike nevolje!
Vece njemu nesta mejdandzija,
Sve pogubi crni Arapine.
Ni tu nije goleme nevolje,
Al' s' opremi crni Arapine
Iz primorja sa bijele kule:
On s' obuce u ruho gospodsko,
A pripasa sablju okovanu,
Pa opremi sivu bedeviju:
Poteze joj sedmere kolane,
Zauzda je uzdom pozlacenom,
Pa priveza cador u terkiju,
I sa strane tesku topuzinu;
Kobili se na ramena baci,
Pa uprti koplje ubojito,
Ode pravo bijelu Stambolu.
Kad je dos'o pred Stambolska vrata,
Pred vratima koplje udario,
A za koplje svez'o bedeviju,
Pak razape bijela cadora,
I na Stambol on nametnu namet:
Sve na noccu po jalovu ovcu
I furunu ljeba bijeloga,
Jedan cabar zezene rakije,
Po dva cabra crvenoga vina,
I po jednu lijepu djevojku,
Te mu sluzi crveniku vino,
A noci joj b'jelo lice ljubi,
Dnevi daje u zemlju Taliju,
Te uzima nebrojeno blago.
Tako drza tri meseca dana;
Ni tu nije golema zuluma;
Arap uzja tanku bedeviju,
Nacera je kroz Stambol bijeli,
Dodje pravo pod careve dvore,
Vice cara iz grla bijela:
"More care! izvodi djevojku."
Pa poteze tesku topuzinu,
Njome lupa careve dvorove,
Sasu njemu stakla u pendzere.
Kad se care vidje na nevolji,
Dade njemu curu na sramotu.
Sjede Arap svadbu utovarat':
"Do petnaest bijelijeh Dana,
"Dok otidem u primorje ravno,
"I sakupim kitu i svatove."
Pak posjede tanku bedeviju,
I otide u primorje ravno,
Da on kupi kicene svatove.
Kad to zacu careva djevojka,
Cvili jadna, kako ljuta guja:
"Jaoh mene do Boga miloga!
"\Za koga sam lice odgajila!
"Da ga ljubi crni Arapine!"
U to doba i noc omrknula;
San usnila gospodja carica,
Dje joj na snu coek govorio:
"Ima, gospo, u drzavi vasoj
"Ravno polje siroko Kosovo,
"I grad Prilip u polju Kosovu
"U Prilipu Kraljevicu Marko:
"Vale Marka, da je dobar junak;
"Poslji knjigu Marku Kraljevicu,
"Posini ga Bogom istinijem,
"Obreci mu blago nebrojeno,
"Nek ti otme scercu od Arapa "
Kad u jutru jutro osvanulo
Ona trci caru gospodaru,
Te kazuje, sta je u snu snila.
Kad je care r'jeci razumijo,
Brze pise sicana fermana,
Te ga salje bijelu Prilipu,
Na koljeno Kraljevicu Marku:
"Bogom sinko, Kraljevicu Marko!
"Hodi mene bijelu Stambolu,
"Pogubi mi crnog Arapina,
"Da mi Arap ne vodi djevojku,
"Dacu tebe tri tovara blaga."
Ferman ode Kraljevicu Marku,
Kada Marko sican ferman primi,
I kad vidje, sta s' u njemu pise,
On govori carskom tatarinu:
"Idi s Bogom, carev tatarine!
"Pozdravi mi cara poocima:
"Ja ne smijem na Arapa doci;
"Arapin je junak na mejdanu;
"Kad mi uzme sa ramena glavu,
"Sto ce mene tri tovara blaga"
Ode tatar caru cestitome,
Te kazuje, sta je rek'o Marko.
Kad to cula carica gospodja,
Ona gradi drugu sitnu knjigu,
Te je salje Kraljevicu Marku:
"Bogom sinko, Kraljevicu Marko!
"Ne daj mene scercu Arapinu,
"Evo tebe pet tovara blaga."
|
|
|