Napomena: U Becu 1853., Vuk Stefanovic Karadzic

Pricaju ljudi da je u stara vremena bio nekakav silan coek koji se nikad Bogu ne moljase, ni u crkvu idase, niti se po zakonu ispovijedase ni pricescivase, nego u svaka bezakonja upadase, da je cijeli grad od njega na jadima bio. Od vise sile nije htio ozeniti se kao sto Gospod Bog zapovijeda, nego naumi da vjenca azdaju kako ce vise zlo ciniti, i uputi se u nekaku pustinju dje su strasna jezera, ali ne pogodi puta, i tako ga noc stigne te u nekakoj pecini zanoci. Tek sto zaspao bjese, cuje u pecini klopot svakojakijeh veriga, tutnjavinu kao gromovi, dok u tome i probudi se. Kad evo ti na jedan put svanu u pecini kao dan, i tusta i tama od svake vrste ljudi, crnijeh, crljenijeh i zutijeh, u razlicite haljine obuceni, a pred njima jedan starac bijele kose i brade kao ovca, na dvije dvorogaste sljake, koji mu rece: "koji si ti?" A on mu u strahu odgovori: "Putnik iz daleke zemlje, i vas drug." Na to mu starac odgovori:" Ako si nas, treba da se pobratimis sa mnom, ako zelis srecan da budes." On na to pristane i pobratimi se sa starcem. Posto se pobratimise, rece mu starac: "E pobratime, sad da se darujemo, ja cu tebe darovati snagu i blago, a ti mene za oba ova dara samo svoju dusu." Ovi covjek premda je bio opak, opet promisli hoce li dati svoju dusu, ali ga strah nagna, te se darovase. Starac zapahnu njega duhom, te u oni cas stece krila, rep i male roscice na glavi, i dade mu jedan stap dvorogi, crljen kao vatra, govoreci mu: "Evo ti ovi stap, kad ti godj bude potreba od novaca, njime u stogodj kucnes ondole ce izlaziti na stotine onake aspre kake ti namijenis." Obraduje se ovi covjek, te ujutro kad svane odvoji se od pobratima te onaki kakav je krenu, i idavsi za dugo pocine pod jednijem velikijem kamenom, pa pocne da kusa srecu u stapu. Kucne njim u kam govoreci: "\Sve zuti cekini da budu!" I cekini iz kamena porevase tako da njega pritiskose i zamalo ne udavise, a on zavika: "Pobratime! pobratime! pogiboh!" U to dolece mu pobratim govoreci"Evo me, sta je?" A on mu odgovori: "Evo pritiskose me cekini, hoce da me udave." A pobratim mu rece: "Reci: ""dosta vec"", pa ne ce vise izlaziti." Po sto on rece: "dosta vec" i cekini prestadose izlaziti, rece mu starac: "Uzmi koliko mozes, pak hajde od mjesta do mjesta, te kupuj duse za blago." Onda on oprostivsi se s pobratimom uputi se te k jednome gradu. Kad dodje na jednu raskrsnicu na jedan put nestade aspri s pleci; on se obazre i ugleda jednoga kaludjera na jednome cosku dje sjedi i brojanice u rukama drzi. "Ha!" rece sam u sebi "idem onoga kaludjera prevariti i hocu da iz njega cekini izviru." Pa se primakne kaludjeru i kucne ga stapom govoreci: "\Sve cekini i talijeri." Ali na mjesto aspri rastopi mu se stap u ruci, a kaludjer prekrsti one brojanice pak mu ih natace na glavu i rece: "Da vaskrsne Bog!" I on se u oni cas strese i provrze se covjekom kakav je i bio Ondar mu kaludjer rece: "O Hriscanine! Hriscanine! pokaj se od svojijeh grijehova, i moli se Bogu i zahvali mu koji je cuo plac roditelja tvojijeh na nebu u oni cas kad si dusu svoju prodao, pak se prodji djavoljijeh aspri, nego se trudi." Coek mu se pokloni, zahvali i u ruku ga poljubi pa ode doma i pokaja se i kao pravi Hriscanin do duboke starosti zivlje. I Bog s nama!