Napomena: U Becu 1853., Vuk Stefanovic Karadzic

Bio nekakav bogougodni kaludjer, bijele brade i glave, koji se vazda Bogu moljase. Putujuci jednom notnjo nanese ga put pokraj jedne crkve dje se Hriscani kopaju. Kad dodje pred vrata od avlije crkovne ugleda tri konja, jednoga crljena kao krv, drugoga crna kao ugalj, a trecega zuta kao cafran, dje obigravaju tamo amo okolo grobova i okolo crkve. Ali kad vidjese kaludjera, ne znade im se strva kao da ih zemlja prozdrije. Kaludjer posto vidje sta bi, ukloni se malo za jedno drvo, dok evo ti opet ona ista tri konja, dodjose na jedan grob i nad njim stadose nogama tuci i u svu vrisku drijeti se, dok evo ti izadje iz groba jedan coek sredovijecan, no gromoradna stasa, onako prekrstenijeh ruka i noga kao sto su ga kad je umro u grob vrgli. Konji okolo njega jednako skakahu i vristijahu, ma ga ne doticahu, niti on njima sto odgovarase no sve plakase. Kaludjer bojeci se da konji sto ne ucine coeku, pritrci k njima iznenada, i zakle ih nebom i zemljom da svaki stane na svome mjestu, te konji stadose. Onda kaludjer tace stapom najpridje coeka, pa konje redom. Tek sto kojega taknu, mrtvi ozivlje a konji se u ljude provrgose; pa ih upita: "Koji ste i sto ste vi? Jedan po jedan ispovjedite mi se na tajno ili pred svijema, ako mogoh da vam pomognem." Onda rece oni coek: "Oce duhovni! ovo su bili moji nesretnji sinovi, i ja sam sva tri jednu vecer kad su spavali zaklao svojom rukom, pak sam tajao i nikad nikomu kazao, pa ni popu na ispovijesti, nego sam mislio ispovidjeti pri smrti, ali me ugrabi prije nego pop prispje."

"A vama sta je?" upita kaludjer ona tri sina. "Mi roditelja svojijeh nijesmo sceli slusati, nego protivu njihove volje sve drukcije radili, a ne pokajali se." Tadar kaludjer izvadi iz torbice petrailj i trebnik, pa najpridje rece onoj trojici: "Pitajte ocu svojemu prostenje," a ocu: "\Sada ti pokaj se od grijehova;" te tako ucinise, pa potkupi svu cetvoricu pod petrailj i ocita im oprostenu molitvu. Po tom oni poljubise kaludjera u ruku i posto se izmedju sebe izgrlise i izljubise suze roneci otidose svaki u svoj grob, a kaludjer svojim putem kazujuci narodu da se kaje i da ne bi koji bez ispovijesti posao s ovoga svijeta.