Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Lijepe haljine mnogo kojesta ucine
Napomena: U Becu 1853., Vuk Stefanovic Karadzic
Imao nekakav car jedinicu scer, preko mjere lijepu, pa od vise sile i nje
ljepote proglasi u svijet: koji se mladic nadje da pogodi kakav biljeg ima
ova djevojka i na kojemu mjestu, da ce je dati njemu za zenu i da ce mu
dati polovinu carstva svoga, a koji ne pogodi da ce se provrci u jagnje
ili ostanuti bez glave. Ovo se cudo razglasi po svijetu tako da je na
hiljade prosilaca od svakuda pristupljivalo, ali sve zaludu, i toliko sila
mladica u jagnjad se prometnula, a sila vasiljena opet bez glave ostanulo.
Ovi glas zacu i jedan mladic, siromah no provrtan i domisljat, pa se
slakomi na lijepu djevojku i na polovinu carstva, te ode k djevojci, ali
ne daje prosi, nego samo da je vidi i da je nesto pita. Dosavsi u carev
dvor sta ces da vidis? navrvljese okolo njega Bog zna koliko jagnjica od
svake vrste i skacuci uzanj stane ih bleka, i to bjese znak kao da ga
odvrate od te misli da se ne bi i on jagnjetom provrgao, a one glave sto
bjehu osjecene i na kocice pobjene u redu poce svaka suze prolijevati.
Kad on to vidje, prepade se i hocase natrag da bjezi, no ga doceka
nekakav coek vas u krvave haljine obucen, krilat i s jednijem okom u
glavi, koji zavika: "\Stan'! kuda ces? natrag! jere si poginuo." U to se
povrati te k carevoj djevojci koja ga doceka i rece mu: "Jesi li dosao i
ti da me prosis za zenu?" "Ne, cestita carice, nego sam cuo da se mislis
s dobrijem casom udavati, pak sam dosao da te pitam jeli ti potreba od
kakvijeh haljina za vjencanje." "Kakijeh haljina imas?" upita ga ona, a on
joj odgovori: "Imam gace od mramora, kosulju od rose, faculet u kome su
zice zrake suncane a potka zvijezde i mjesec, i crevlje od suhoga zlata
ni tkate ni kovate; sad ako zelis sve ovo kupiti, zapovjedi da podjem
donijeti, ma samo ovo da znas: kad stanes provati jednu po jednu od
ovijeh haljina, ne cu niko kod nas da bude, nego nas dvoje, pa ako ti
valjase, lasno cemo se pogoditi, ako li ne valjase, ondar ih nikomu ne cu
kazivati nego cu ih dohraniti svojoj nevjesti." Prevari se careva scer
te mu rece da donese sve ovo. I on podje i sve donese, a Bog zna od kuda
je on ovo dobavio i imao. Oni se onda, zatvore u jednu kamaru, i ona
pocne najprije obukovati gace, a on podviruj ne ce li joj biljegu vidjeti
djegodj na nogama, dok svojom srecom vidje joj zvijezdu zlatnu na desnom
koljenu, pa kad vidje, nista ne rece, nego sam u sebi pomisli: blago meni
jutros i do vijeka! Po tom stane careva scer provati kosulju i drugo
ostalo, ali on vec nije ni pazio ima li kakav drugi biljeg, i sve joj
podje kao daje o njoj krojeno. Onda se oni pogode za cijenu i ova plati
koliko se pogodise, i on novce svoje ponese, pa nakom nekoliko dana
izodjene se sto najljepse mogase i podje prositi u cara djevojku Kad izidje
pred cara, rece mu: "E cestiti care! Ja sam dosao da prosim tvoju scer,
nego da mi je das." "Dobro" odgovori car, "nego znas li ti kako se prosi
moja scer? i pazi dobro, ako joj ne pogodis biljega, ti si poginuo, a ako
pogodis, na poklon ti ona i polovina carstva mojega." On se pokloni caru
i rece: "Evalaj caru i taste moj! kad je tako, ona je moja. Ona ima
zlatnu zvijezdu na desnome koljenu." Zacudi se car cudu otkuda on ovo
zna, ali mu ne bi kudj kamo, nego mu je da i on se s njome vjenca. Kad je
bilo da mu ocijepi polovinu carstva, rece mu zet: "Na poklon ti carstva
polovina! samo da povratis ove jadne duse kakve su i bile." U to car
rece da u njegovoj volji to ne stoji, nego u njegove scere "a tvoje" rece
"zene". Ondar on zamoli svoju zenu i ona mu rece: "Pusti mi krv ispod
ove zvijezde, pa neka svako jagnje od nje samo lizne jezikom a glavu svaku
pomazi njome po donjoj usni, pa ce se jagnje svako provrci opet covjekom, a
glave ce ozivljeti i postati ljudi kao sto su i prije bili." On tako i
uradi, i posto se svak provrze kakav je bio, on ih sazva sve u svatove,
pak s djevojkom doma Pjevajuci i lubardajuci, i tu ih casti picem i
jestivom, pa najposlije svaki svojoj kuci, a on sa svojom mladom osta, i
vec Bog zna sta je od njih bilo, a sad se spominjalo.
|
|