Napomena: U Becu 1853., Vuk Stefanovic Karadzic

Bio jedan coek siromah. Jedno jutro podje od kuce da dobavi otkud kruha svojoj djecici i zeni; iduci putem vidi jednu ticicu sarenu dje krilima lepece a njega gleda, te on nju uhvati i vrati se s njome doma. Pokrije je jednom sitkom da ne bi pobjegla, pa se opet povrati za kruh, ali ne moguci nigdje ni otkle dobaviti vrati se jadan i zalostan doma bez zalogaja kruha. Tek sto uljeze u kucu, djecica skoce oko njega onako gladni i kazu mu da je tica snijela dva jaja, i jedno od djece rece mu da podje u pazar ova dva jaja da proda, i sto od njih uhvati da im za ono kruha kupi. Nasmije se otac put njega, no i uzdahne govoreci: "Jadno dijete! sto cu za ovaka mala dva jaja uhvatiti?" No ono mu odgovori da ce mnogo i mnogo uhvati. On podje su ova dva jaja u pazar, i srete na vratima od grada nekakva coeka, koji tek sto vidje jaja pritrca k njemu i upita ga sta iste za njih, a on mu odgovori: "Sto das, teke da mogu kupiti za sebe i za svoju celjad kruha." Coek mu pruzi zlatni cekin govoreci: "Evo ti za njih ovi cekin, a evo ti ovi drugi da mi kazes otklen ti ova jaja." On mu sve kaze, i kad ga onaj coek zapita bi li mu i ticu prodao, on odgovori da bi za dobru cijenu; te oni zajedno natrag. Kad dodju u kucu i ovi coek vidi ticu, rece: "Evo ti sto zlatnijeh cekina za nju!" Te mu je on da. Ovi coek zakolje ticu i okine glavu i izvadi iz nje srce pa rece: "Ispecite mi ovu glavu i ovo srce da izjedem." Oni navrte na razanj srce i glavu i dadu jednome djetetu da obrce. Oni se coek zabavi u razgovoru s ostalom kutnjom celjadi, a djecica okolo onoga pecenja skupe se i pridje nego se dobro i ispeklo, dva djetica onako gladni izjedu jedan glavu a drugi srce, pa pobjegnu. Malo poslije evo ti onoga trgovca da vidi jeli peceno, pa kad vidi sta je, udri se sakom u celo i zalelece sto je vise mogao ne zaleci onijeh sto cekina sto je za ticu izbrojio, nego sto se prevario i izgubio srecu na ovome i na onom svijetu, i kukajuci otide doma. Sjutradan ujutro ona dva djetica probude se, kad li onome sto je izio srce osvanulo pod glavom sto zlatnijeh cekina, a oni sto je izio glavu pocne kazivati odu i materi stogodj ko cini u svijetu, pa i sto kraljevi misle. I tako svako jutro prvome osvitalo po sto cekina pod glavom, a oni drugi znao sto ko misli i cini. Tako oni obogate i potkupe narod da jednoga od njih dva stave za kralja, i dopade onoga sto je srce izio. Brat njegov sto je glavu izio od zavisti i kao najpametniji coek na svijetu, pocne mrzjeti na svoga brata kralja, te sta ce kako li ce da ga smakne s ovoga svijeta, naumi da ga ubije, i da on mjesto njega kraljuje, pa jednu vecer kad mu brat zaspi ubije ga, pa ga raspori i nadje u njemu ono srce od tice, pa ga izjede a utrobu svoga brata opet zasije. Sjutradan glas kroz narod: "umro kralj! koga cemo za kralja?" Te tamo te amo, te vise te nize, te ura te fura, bogme brata mu, njega te njega. Kad postane kralj, i svako mu jutro pocne pod glavom osvitati po sto cekina, on zaprosi u cara djevojku i car mu je da i vjencaju se po zakonu. Nova kraljica videci prvo i drugo jutro da njezinu muzu osvice ispod glave po sto cekina, zacudi se i trece jutro kridimice ukrade muzu pedeset a pedeset ostavi mu; ali kad joj se muz probudi i ne nadje punane sto, kidise joj tako da je pogubi, te ona od straha baci nanj one cekine a on padne u nesvijest i pocne bljuvati te i ono srce izbaci; u taj mah dodje nekaka ruka bijela kao na gori snijeg te ugrabi srce i zacu se glas dje zavika: "Ovo je moje bilo, a sad da vi je prosto." Ovo je bila dusa njegova brata, a ruka je bila njegova sjen. Malo po tom povrne se duh u kralja i posto vidje sto je i kako je, poce se kajati od svojijeh grijehova, i do smrti svoje kajao se i siromasima dijelio.