Napomena: U Becu 1853., Vuk Stefanovic Karadzic

Pop i djak hodili kroz jednu veliku planinu, pa ih ondje uhvati noc. Videci oni da vec ne mogu taj dan prispjeti kuda su bili naumili, stanu gledati tamo amo kroz planinu dje bi prenocili, i ugledaju oganj daleko u jednoj pecini. Primaknu se oni blizu i nazovu: "Dobar vece, ima li to tamo?" Kad li sta vide? ni ljudi ni nikoga drugog, do jednog divljeg coeka s jednijem okom navrh glave. Zapitaju ga: "Hoces li nas pustiti u kucu?" On im odgovori da hoce. Ali na vrata od pecine bijase privaljena velika ploca, koju sto ljudi ne bi moglo pomaci. Divljan ustane, digne plocu, pusti ih unutra, pa opet plocu na vrata privali; potakne im veliki oganj i sjednu grijati se. Posto se malo razgriju, pocne ih divljan pipati iza vrata, da vidi koji je pretlji da ga zakolje i ispece, i napiplje popa pretljega, spopane ga i ubije, navrti na razanj i metne kraj ognja da se pece. Kad djak to vidi, dosjeti se i svome jadu, ali uteci iz pecine nije mogao nikako. Posto se pop ispece, zove divljan djaka da s njim jede, a djak jadni ne scene, vec mu odgovori da nije gladan. "A hoces" rece divljan "i na sramotu, ako ne ces pa lijepo." Djak sta ce? vec sjedne s njim, divljan prokleti jede, a djak mece u usta pa opet baca u kraj. "Jedji" stane vikati divljan, "jer cu i tebe sjutra ovako." Posto se divljan najede, legne kraj ognja, a djak pocne djeljati jedan mali siljak. Upita ga divljan: "Sta djeljas ta siljak?" Djak mu odgovori da se kod ovaca sjedeci besposlen naucio vazda tako djeljati. pa da ga je i sad ta volja dopala. Divljan zatvori oko i zaspi, a djak jadni videci da se i njemu sjutra nozic pod grlo spravlja, domisli se te oni siljak zavrti divljanu u oko i oslijepi ga. Divljan slijep skoci kao mahnit i djaku rece: "Neka, da je Bogu hvala! izvadi ti mene ovo jedno oko, kad ne umjeh ja tebe obadva, ali mi uteci ne ces." Kad ujutru svane, napiplje divljan vrata od pecine i videci da su zatvorena pocne po pecini brbati tamo amo da djaka uhvati, ali ga ne mogne naci nikako, jer je imao u pecini mnogo stoke, te se djak domisli i oguli jednog ovna, pa se obuce u onu kozu i izmijesa medju ovce. Divljan vec vidi da mu od mnoge stoke ne moze nista, pa podje na vrata od pecine, otvori jedan kraj od vrata i pocne stoku vabiti da jedno po jedno izbaca. Djak u onoj kozi ovnujskoj stane se primicati s ovcama ne bi li i njega izbacio, i tako malo po malo primicuci se dodje do njega, divljan ga uhvati i izbaci medju ostalijem ovnovima. Kad se djak dohvati poljane, i vidi svu stoku pred sobom, vikne divljana: "Ne trazi me" rece, "ja sam vec na polju." Divljan kad vidi da mu je utekao, domisli se sto ce, otvori vrata sa svijem, i pruzi mu jedan stap govoreci: "Kad si mi vec utekao, na ti ovi stap da ceras stoku, jer ti bez njega ne ce nijedna krenuti." Djak nesretni prevari se, i podje da uzme stap; ali kako ga se prihvati, prijenu mu jedan prst pri njemu; vidjevsi da je poginuo stane skakati oko divljana tamo amo da ga ne dohvati, u to padne mu na um britvica koju je pri sebi imao, izvadi je i osijece oni prst sto mu pri stapu prijenuo bio i utece. Onda se pocne divljanu rugati i smijati cerajuci pred sobom stoku. Divljan onako slijep pristane za njim, te tako dodju dojedne velike vode i djak vidi da ce ga vec moci u vodu utopiti, pa pocne zvizdjeti okolo njega rugajuci mu se. Divljan primicuci se malo po malo da bi ga uhvatio primakne se uprav nad vodu, a djak mu onda pritrci iza ledja i tisne ga u vodu te se divljan utopi. Onda djak s mirom i s Bogom ocera stoku i dodje zdravo kuci, ali bez popa.