Pregled Prvi Preth Sled Poslednji
Naslov: Kralj i cobanin
Napomena: U Becu 1853., Vuk Stefanovic Karadzic
Nekakav kralj imao jednu kcer, koja je bila mnogo lijepa. Nje se ljepota
bila razglasila po svijetu. Tu su ti isli kraljevi i carevi da je prose,
ili od cuda samo da je vide. Ali otac njezin nije je stio nikome drugome
dati do onome koji bi se nasao mudriji od njega da ga kako prevari. To
zacuje na daleko jedan bogati coek, pa krece iz daleke zemlje, i prosavsi
mnoge zemlje i gradove nanese ga jedno vece put pred kucu jednoga bogatog
coeka. Kad zapita moze li nociti, domacin ga jedva doceka i odgovori mu
da moze, za sto ne bi! Domacin radi gosta odmah zakolje brava, i kad ga
iznesu za veceru, ostave od njega glavu cobanu, koji bjese u planini kod
stoke. Kad sjutradan svane, krene se putnik dalje svojijem putem da prosi
u kralja djevojku. Iduci kroz planinu nadje cobana od one kuce dje je bio na
konaku, i nazvavsi mu Bozju pomoc, rece: "Dobro pases! "A on mu
odgovori: "Pasem da ih napasem." Putnik opet rece: "Ja sam sinoc u vas
na konaku bio." A coban mu odgovori: "Neka si bio; put te nanio." Onda
opet putnik: "Kad sam dosao u vas dom, za mene su brava zaklali." A
coban: "Kad ljudi dolaze, za njih valja meso da se i kolje." Opet putnik:
"\Za tebe smo glavu ostavili." A coban: "Glava glavi i ide." Opet putnik:
"Celjad od kuce metnuse je na policu, a dodje kucka pa izjede." A coban:
"\Za nju je i bila." Opet mu rece putnik: "Tvoj otac dodje te ubi onu
kucku." A coban: "Ako su je ubili, to je i zasluzila." Opet putnik:
"Posto je ubise, bacise je na buniste." A coban: "Ako su je na buniste
bacili, ondje je i ziva lezala." Kad putnik cuje dje coban tako na svaku
odgovara, vrlo se zacudi i pomisli u sebi da bi on bio dobar za prosca
one kraljeve sceri, pa mu rece: "Tako ti vjere, primakni se blize da jos
malo zborimo." A coban mu odgovori: ,Pricekaj malo dok vratim ovce." Pa
onda coban otrci te povrati ovce, pa se primakne onome coeku; a coek mu
rece: "Evo sam krenuo k tome i tome kralju da prosim u njega djevojku, ali
on djevojke svoje ne da nikome drugome do onome koji bi se nasao mudriji
od njega da ga kako prevari. A ja vidju da si ti hitre pameti, i da umijes
dobro i mudro zboriti, bi li dakle posao sa mnom k tome kralju, eda bi mi
kako djevojku isprosio?" Na to rece coban: "Ja cu poci." Pa otole zajedno
krenu i dodju u grad dje je zivljeo oni kralj. Kad dodju na kraljeva vrata
ondje ih doceka straza pa ih zapita: "Kud idete?" A oni kazu strazi: "Mi
idemo ka kralju da prosimo djevojku." A straza odgovori: "\Svakome je
slobodno proci ko ide da prosi djevojku." Pa ih propusti. Kad izidju gore
pred kralja, onda oni bogati coek progovori: "Pomozi Bog, nas svijetli
kralju!" A kralj mu pomoc prihvati: "Bog vam dobro dao, djeco!" Pa onda
rece onome bogatom coeku: "Sto je dosao oni vlah u gruboj robi?" A coban
ne dade coek da odgovara, nego se sam utece i rece: "Ako sam ja vlah u
gruboj robi, ja imam vise blaga nego oni u lijepoj robi, i suvise imam
tri hiljade ovaca. Pa u jednu dubodolinu muzem, u drugoj sirim, a u trecu
smok slazem." Onda mu kralj rece: "To je dobro kad ti toliko blago imas."
A coban prihvati: "Nije ovo dobro, nego je zlo." A kralj mu rece: "Okle
moze biti zlo kad ti kazes toliko dobro?" Onda coban odgovori: "E, vas
mi se posteti smok, i ucini se gnoj." Onda kralj rece: "Jazuk! toliko se
stete ucini." A coban prihvati: "To mene nije zlo, nego mije dobro." A
kralj rece: "Kako, more?" Tada coban odgovori: "Ja uzeh plug i volove, pa
uzorah tri stotine dana, te sve posijah senicu." A kralj mu onda rece:
"To je dobro kad si toliko senice posijao." A coban prihvati: "Valaj
nije dobro, no je zlo." A kralj rece: "Sto, jadan?" Odgovori coban:
"Prometnu mi se ona senica: sve nikose bukve i jele." Tada kralj rece:
"Oh, tu bi mnogo stete!" A coban prihvati: "Tu mene nije stete, vec mi
je korist." Veli mu kralj: "Kako ti moze biti korist kad ti se toliko
senice prometnu?" Coban mu odgovori: "Jere nalece jedno jato cela, pa
sve pritiste one bukve i jele, ni se vidje grane ni korijena." Tada veli
car: "To je dobro kad toliko dolece cela." A coban prihvati: "Valaj nije
dobro, no je zlo." Opet car: "Sto, more?" A coban odgovori: "Pripece
sunce Ilijinsko, pa se otopi oni kljuk i med pa se prosu po dolini vas."
Tada kralj rece: "Valaj i jest tu bilo zla." A coban prihvati: "Valaj
nije zla, nego dobra." Opet pita kralj: "Kako more?" A coban odgovori:
"Ja uhvatih jednu buhu, i zaklah je, pa je odrijeh na mijeh i nabih tri
stotine tovara." Tada kralj rece: "Valaj bas jest to lazno zboriti." A
coban odgovori: "Ako je lazno zboriti, ti si za istinu vjerovao. Ja sam
te dosta prevario, nego daj djevojku, ja sam je zasluzio." Car ne mogne
ni kud ni kamo, nego cobanu da djevojku, a coban je da bogatu coeku, a
bogat coek da cobanu silno nebrojeno blago.
|
|