Napomena: U Becu 1853., Vuk Stefanovic Karadzic

Bio stric i sinovac, pa rece jednoc sinovac stricu: "Hajde, striko, da idemo u cetu." Stric pristane i podju. Iduci putem sustignu jednoga coeka dje vodi dva brava na uzlici. Tada rece sinovac stricu: "Hajde da ukrademo ona dva brava." A stric mu odgovori: "Kako cemo, jadan bio, ukrasti, kad ih vodi za uzlicu?" A on mu rece: "Lasno cemo ih ukrasti, pusti ti mene." Pa onda otide pobrzo naprijed, pa izuje jedan opanak, pa ga baci na put kuda ce udariti onaj s bravima, pa se sakrije ukraj puta. Kad naljeze onaj sto cera dva brava, digne opanak pa ga opet baci govoreci: "Sto ce mi ovi jedan?" Cuvsi to sinovac otrci opet naprijed, pa i drugi opanak izuje i baci na put, pa se opet sakrije. Kad onaj s bravima opet naljeze, i vidi jos jedan opanak, onda mu bude zao sto onaj prvi nije uzeo, pa sveze svoja dva brava kraj puta za jedno drvo, pa se povrne da ga uzme, da oba sastavi. U tome se oni prisuma pa odrijesi dva brava i odvede stricu. Poslije toga podju dalje stric i sinovac da cetuju. Iduci tako vide jednoga coeka dje ore njivu su dva vola. Tada rece sinovac stricu: "Hajde da mu ukrademo jednoga vola iz rala." A stric mu odgovori: "Kako cemo, jadan bio, ukrasti vola ispred coeka?" A on rece: "Lasno cemo ukrasti. No podji na oni kamen pa sjedi i vici jednako: ""cudim se,"" pa kad on dodje k tebi da te pita cemu se cudis, a ti mu kazi da se cudis njemu sto ore na jednom volu." Stric poslusa sinovca, otide i sjedne na kamen pa ga stane vika: "Cudim se! cudim se!" Kad se onome coeku sto orase vec dodija slusajuci ga, ustavi volove, pa otide i upita ga: "Cemu se cudis, jadan bio?" A onaj mu s kamena odgovori: "Cudim se tebe sto ores s jednijem volom." A orac mu odgovori: "Ne orem sjednijem nego su dva." Pa se brze bolje vrati k ralu da vidi jesu li mu obadva vola, kad tamo, a sinovac se prisumao i ukrao vola iz rala. Tako stric i sinovac uceraju vola i dva brava. Iduci otole dodju na jednu pecinu. Ondje stanu pa zakolju jednoga brava, ogule ga i pripeku. A posto ga ispeku, onda stric rece sinovcu: "Hajde da jedemo." A sinovac mu odgovori: "\Sad cemo, striko, dok se malo ohladi. Nego dokle mi hajde da se plasimo, pa koji koga poplasi onaj prvi da pocne jesti." Stric pristane na to, pa izidje pred pecinu i stane baukati: "Bau! bau! bau!" A sinovac mu odgovori iz pecine: "Ne bojim ti se ja baukanja; ti si, striko." Tada udje stric unutra, a sinovac izidje na polje pa uzme mjesinu od zaklanoga brava, te je napuse pa udri po njoj palicom i vici: "Jaoh za Boga! nijesam ja, nego striko." Stric u pecini kad to zacuje, prepadne se misleci da je dosao onaj sto su mu brave ukrali, pa na drugu stranu bjezi doma bez nista, i tako sinovcu ostane, sve.

Ko umije, njemu dvije.