Napomena: U Becu 1853., Vuk Stefanovic Karadzic

Jedna lisica umijesi od zemlje kolace, i ispekavsi ih namaze ih medom, pak onda tijem kolacima dodje k tucarima i zaiste jedno tuce u njih, a ona njima da da medenijeh kolaca. Tucari joj ne scenu dati tuceta, nego joj kazu da ide k svinjarima, da ce joj oni dati prase. Onda ona otide k svinjarima i zaiste u njih jedno prase, a ona njima da da medenijeh kolaca. Svinjari joj ne scenu dati praseta, nego je poslju ka govedarima, da ce joj oni dati tele. Onda ona otide ka govedarima i zaiste u njih jedno tele, a ona njima da da medenijeh kolaca. Govedari joj ne scenu dati teleta, nego je oprave ka konjusarima, da ce joj oni dati zdrijebe. Onda ona dodje i ka konjusarima, pa zaiste i u njih da bi joj dali jedno zdrijebe za medene kolacice. Konjusari joj dadu jedno zdrijebe, a ona njima kolace, ali im dobro prikrici da ni po sto ne lome kolaca dok ona ne prijedje preko onog brda. Oni je poslusaju, ali kad poslije prelome i zagrizu, vide da su kolaci od zemlje i da ih je lisica prevarila, pak onda odmah za njom u poceru, ali ona bijase vec daleko umakla na svojoj dobiti, te se oni vrate prazni i umorni natrag. Lisica dosavsi svojoj kuci metne zdrijebe u kosaru, i stane ga timariti: svaki dan mu je donosila travice zelene i vodice studene, ali kad bi god polazila po travu i po vodu, svagda bi prikricila zdrebetu da pazi na njezin glas i na njezine rijeci: "Kobo, kobilice! otvori mi vrata: nosim ti studene vodice i zelene travice", pa ni na kakav drugi glas da ne otvora vrata na kosari. Jednom dodje vuk koji je vise puta slusao kako lisica zdrebetu vice da otvori vrata, pa stane i on svojim krupnijem glasom vikati: "Kobo, kobilice! otvori mi vrata: nosim ti studene vodice i zelene travice." Ali zdrijebe pozna da to nije onaj tanki glas lisicin, pa mu ne sce otvoriti, a vuk kad to vidi, sakrije se za sjek od kosare. Malo vremena za tijem postoji, al eto ti lisice s vodom i sa travom. Kako dodje pred kosaru stane po obicaju na vratima tanko govoriti: "Kobo, kobilice! otvori mi vrata: nosim ti studene vodice i zelene travice.'' Zdrijebe poznavsi glas njezin odmah joj otvori, pak stane pripovijedati kako je neko dolazio i govorio kao i ona da mu otvori vrata, ali krupnijem glasom, i kako ono nije scelo otvoriti. Onda lisica rece: "Ne otvoraj ni po sto na krupan glas, vec na vrlo tanak." Sjutradan kad lisica opet otide po vodu i travu, dodje vuk koji je za sjekom slusao sav njihov razgovor, pa se stisne sto je vecma mogao i pocne vrlo tankijem glasom: "Kobo, kobilice! otvori mi vrata: nosim ti studene vodice i zelene travice." Jadno zdrijebe prevari se pa otvori vrata, a vuk njega za vrat te ga uvali i svega pojede, samo glavu i rep ostavi, pa onda otide a vrata se na kosari za njim zatvore kao sto su i bila. Kad poslije dodje lisica, po obicaju stane zvati: "Kobo, kobilice! otvori mi vrata: nosim ti studene vodice i zelene travice." Ali niti se ko javlja niti vrata otvora. Onda ona proviri kroz brvna i kad opazi u kosari samo glavu i rep od zdrebeta, odmah se svome jadu dosjeti, te obije vrata i stave ridati i naricati nad mrtvom glavom zdrebetom, a najposlije od teske tuge i zalosti otide pa se umrtvi na putu. Malo za tijem udari onuda jedan coek s kolima, i nasavsi lisicu na putu digne je i baci u kola misleci kad dodje kuci da je odere. Ovaj je coek imao u kolima u torbi tri sirca. Lisica koja se bila utajala, digne se polako pak izvuce sva tri sirca iz torbe, pa pobjegne s njima. Kad podobro umakne, a ona pojede dva sirca odmah, a treci natakne na vrat, pa onda podje dalje. Iduci tako sukobi se s vukom, koji joj je zdrijebe ujio, a vuk kad vidi u nje sirac zapita je otkuda joj, a ona mu odgovori da je izlokala iz vode. "A dje je ta voda?" zapita opet vuk, a lisica mu rece: "Hodi, ja cu ti pokazati." To bijase oko ponoci o ustapu, i nebo bijase vedro. Lisica dovede vuka na jednu vodu, i pokazavsi mu u vodi mjesec, rece: "Eno vidis koliki je sirac u vodi, nego loci, pa ces ga izlokati kao i ja svoj sto sam izlokala." Onda siromah vuk loci, loci, dok mu trgne voda nazad. Lisica mu onda jamu zatisne, pa mu rece: "Loci, vujo, sad ces izlokati." A vuk siromah opet loci, loci, dok mu voda trgne i na usi. Lisica mu zatisne c usi, pa mu opet rece: "Loci, vujo, sad ces izlokati." A vuk siromah opet loci, loci, dok mu trgne voda na nos i na usta. Onda mu lisica zatisne i nos i usta, pa uzjase nanj i rece da je bolesna i da ne moze ici, vec da je on nosi. Jadni vuk pocne je nositi, a ona otegne pjevati; "Bolan zdravu nosi, bolan zdravu nosi." I kad je ona ovo jednako ponavljala, zapita je vuk: "Sta ti, teto, govoris?" A ona mu kaze: "Nista, vujo, bunacam." Pa opet udesi: "Bolan zdravu nosi, bolan zdravu nosi;" i tako jednako do pred jednu kucu u kojoj su bili svatovi. Cujuci svatovi sto lisica govori, izidju pred kucu i pocnu hvaliti njezinu pjesmu, a ona im kaze da bi i bolje pjevala da ih hoce pustiti u kucu a za tijem i na tavan. Svatovi ih puste. Posto vuk s teskom mukom iznese lisicu na tavan, koji je bio od ljese, ona onda otvori sve jame vuku, i izlije se sva voda iz njega te polije dolje svatove. Svatovi polete na tavan, lisica skoci s tavana i utece, a jadnoga vuka svega isprebijaju. Kad se poslije sastanu vuk i lisica, zapita jedno drugo kako utece; vuk odgovori da je sav isprebijan i da je jedva utekao; tako i lisica rece. Sad lisica pozove vuka da preskakuju preko jedne stozine sijenske, koja je ondje blizu bila. Vuk je i to poslusa naopako po sebe. Posto nekoliko puta preskoce, rece lisica vuku da dobro ne preskakuje, da prevec na stranu skace, a ne upravo iznad stozine. Onda on podje da preskoci upravo iznad stozine, te se na nju nabode. Lisica videci to obeseli se vrlo i rece vuku: "Mici, vujo, mici, sad ces saci." A vuk micuci docera do dna stozine; onda ga ona ostavi sveteci mu se: ,Odavno ja oko tebe derem opanke; jer si ti moje zdrijebe ujio."