Napomena: U Becu 1870., Vuk Stefanovic Karadzic

Kad car sve to cuje, zaustavi samo onog najmladjeg kod sebe kao zeta, a onoj dvojici dade dvije mazge novaca, i tako oba starija brata vrate se svome dvoru i u svoje carstvo. Onaj najmladji jednako misljase za svojijem sestrama, i scase da ide da ih trazi, ali mu je opet bilo i zao ostaviti svoju zenu, a i car mu to ne dase uciniti, i tako on za sestrama svojima jednako venjase.

Jednom car podje u lov, a njemu kaze: "Ostani ti tu kod dvora i evo ti devet kljuceva, cuvaj ih kod sebe; mozes" veli "da otvoris tri cetiri odaje, tamo ces vidjeti da imade i srebra i zlata, oruzja i mnogo drugijeh dragocjenosti, naposljetku mozes otvoriti sve osam odaja, ama devetu da se nijesi usudio niposto otvoriti, jer" veli "ako to ucinis, zlo ces proci." Onda car ode, a zeta ostavi kod kuce; ovaj cim car otide, otvori jednu pa i drugu sobu i tako redom sve osam sobe, i vidi u njima svakojakijeh dragocjenosti, naposljetku kad dodje i na vrata od devete sobe, rece u sebi: "Ja sam mnogo cuda preturio, a sad da ne smem otvoriti ovu sobu!" pa i tu sobu otvori, kad udje unutra, ima sta i vidjeti! U sobi jedan coek do koljena u gvozdje zakovat i ruke do lakata zakovate obje, na cetiri strane imadu cetiri direka, a tako od svakoga direka ima po jedan sindzir od gvozdja, i tako su krajeve svoje sastavili pa onamo coeku oko vrata obavili, i tako je tvrdo okovat bio, da se nije mogao nikako micati. Pred njim je bila jedna cesma na zlatnom cunku izvirala, i tako saljeva se pred njim u jedno korito zlatno. Blizu njega stoji jedna mastrava ukrasena dragijem kamenjem. Coek bi htio da vode pije, ama ne moze da dovati. Kad carevic sve to vidi, on se vecma zacudi, pa se trgne malo natrag, a ovaj coek progovori: "Odi unutra kod mene, zaklinjem te Bogom zivijem." Ovaj udje unutra kod njega, onda mu onaj coek rece: "Daj ucini jedan sevap, te mi daj jednu mastravu vode da popijem, i znaj za cijelo da ces od mene za to dobiti na dar jost jedan zivot." Carevic se promisli: sta ima bolje nego da dobijem dva zivota, pa uzme mastravu, i da mu punu vode, te ovaj popije. Onda ga carev sin pita, kako se ti zoves, bogati; po imenu?" Ovaj odgovori: "Ja se zovem Bas Celik." Carevic podje ka vratima a ovaj ga stane moliti. "Daj mi i drugu mastravu vode, pa cu ti pokloniti i drugi zivot." Carevic pomisli: "\Sad dva zivota da mi pokloni, a treci imam, to je cudo veliko," pa uzme mastravu te mu dade; a ovaj popije. Carevic podje pa pocne da vrata zatvori, a Bas Celik rece: "O junace, povrati se kod mene, kad si vec dva dobra ucinio, ucini i trece, dacu ti i treci zivot. Uzmi ovu mastravu, natoci je pa mi uspi na glavu, a ja cu ti za to sto mi vodu uspes na glavu dati i treci zivot te zivi." Kad carevic to cuje, povrati se natrag, uzme mastravu pa natoci vode i uspe mu na glavu. Kako mu voda pospe glavu, u onaj mah prsnuse alke oko vrata, i sve gvozdje koje je Bas Celika drzalo. A Bas Celik skoci kao munja, pa rasiri krila, poleti, i u isto vrijeme uzme pod krilo carevu cerku, zenu njegova izbavitelja, i tako na jedanput iscezne iz ociju. Sad da vidis cuda; prepane se carev sin od cara! u tom kad car dodje iz lova, kaze mu zet njegov sve po redu, car se vecma u brigu dade, pa mu rece: "\Za sto tako ucini? jesam li ti kazao da ne otvoris devetu sobu?" Carevic mu odgovori: "Nemoj se srditi na mene, ja cu da idem da Bas Celika trazim i da povratim moju zenu." Oni car ga stane od toga odvracati: "Nemoj" veli "da ides ni posto! ti ne znas ko je Bas Celik, mene je mnogo vojske i novaca propalo dok sam Bas Celika uvatio, nego ostani kod mene, ja cu ti isprositi drugu djevojku, i ne boj se, ja te opet milujem kao sina svoga." Ali carev sin nije htio nikako slusati, nego uzme novaca za puta, uzjase svoga konja pa podje u svijet traziti Bas Celika. Putujuci ovako zadugo dodje u jednu varos, kako udje gleda tamo amo, dok na jedan put povice jedna djevojka s cardaka: "E carevicu, odjas, konja pa odi u avliju." Kad carevic dodje u avliju i onda ga srete djevojka a on pogleda i poznade svoju sestru najstariju: ruke sire, u lice se ljube, a sestra njemu govori: "Hajde, brate, sa mnom na cardak." Kad izidju na cardak, onda carevic stane pitati sestru svoju, ko je njen coek za koga se ona udala, a ona mu odgovori: "Ja sam se" veli "udala za cara zmajskog, i moj je coek zmaj, nego, brate, da te dobro sakrijem, jer moj coek veli da bi svoje sure isjekao kad bi ih samo vidjeti mogao; ja cu njega najprije kusati, ako ti nista ne cene uciniti, ja cu mu kazati za tebe. Pa tako i ucini: brata i konja mu sakrije. Kad vece dodje, zmaju zgotove veceru pa ga cekaju, kad eto ti zmajskog cara! Kako dolece u dvor, sav se dvor zasvetli i zablista! Kako udje, odmah zove svoju zenu: "Zeno" veli "ovdje coecja kost mirise, koji imade? kazuj odmah." Ona mu rece: "Nema nikoga." a on veli: "To ne moze biti." Onda mu zena odgovori: "Boga ti, sto te pitam da mi pravo kazes: bi li ti stogodj mojoj braci da sad koji od njih ovamo dodje?" A zmajski car odgovori: "Onog najstarijeg i srednjeg bi zaklao pa ih pekao, a najmladjem ne bi nista." Onda ona veli: "Dosao je moj najmladji brat a tvoj surak." Kad car cuje, on povice: "Dajte ga." Kad suraka sestra dovede pred cara, car skoci, ruke sire, u lica se ljube: "Dobro dosao, surace." "Bolje tebe nasao, zete!" "Gdje si?" "Evo me." Pa mu prica od kraja do konca. Onda mu car rece zmajski: "Ta kud ides, Boga ti, prekojuce Bas Celik prodje i pronese tvoju zenu, ja ga docekam sa sedam hiljada zmajeva, pa mu ne mogoh nista uciniti, prodji se djavola, molim te, da ti dam novaca koliko hoces, pa idi kuci." No carevic nije htio nikako da ga slusa, nego sjutra dan naumio da podje, a kad car vidi da ga ne moze da zaustavi i s puta da ga odvrati, onda mu izvadi jedno pero pa mu ga da u ruke, i ovako mu rece: "Dobro slusaj sta ti kazem, i evo ti ovo moje perce, pa kad ti bude velika nuzda i Bas Celika nadjes, a ti zapali ovo pero moje, ja cu onda u isto vrijeme da doletim sa svom mojom silom tebi u pomoc." Carevic uzme pero te podje. Putujuci opet po svijetu dodje u drugu veliku varos i iduci kroz varos povice opet jedna djevojka sa cardaka: "E ti, carevicu, odjasi konja pa hodi u avliju." Carevic udje s konjem u avliju, kad tamo a sestra srednja srete ga u avliji, ruke sire, pa se u lica ljube; vodi brata na kulu. Posto sestra odvede konja u jarove a brata na kulu, pita brata kako je dosao, a on njojzi sve po redu kaze, pa je pita: "\Za koga si se" veli "udala?" a ona mu odgovori: "Ja sam se udala za cara sokolovskog, i on ce do vece doci; nego da te dobro djegodj sakrijem, jer on braci mojoj preti." Tako i ucini i brata sakrije. Kad dugo ne prodje al' eto ti cara sokolovskog! Kako dolece, sva se kula zaljulja od velike sile. Odmah mu postave veceru, no on kako dodje, progovori svojoj zeni: "Ovdje ima covecja kost." Zena govori: "Nema, coece", pa po dugom razgovoru ona mu veli: "Bi li ti mojoj braci stogodj, kad bi koji dosao?" Car veli: "Ja bi najstarijeg i srednjeg mnogo mucio, a najmladjem ne bi nista." Onda mu ona za brata kaze. On brzo naredi da ga dovedu, a kad ga car vidi, skoci na noge, ruke sire pa se u lica ljube. "Dobro dosao, surace." veli sokolovski car. "Bolje tebe nasao, zete!" odgovori njemu carevic, pa odmah sednu vecerati. Poslije vecere pita car suru svoga kud je posao, a ovaj mu odgovori, da trazi Bas Celika, i sve mu redom prica. Ali car ga stane sjetovati: "Nemoj" veli "dalje da ides, ja cu ti za Bas Celika kazati: onog istog dana kad je tvoju zenu ugrabio, ja sam ga docekao sa pet hiljada sokolova, pa strasno smo se pobili snjime, krv pade do koljena, i nista mu uciniti ne mogosmo! a ti da njemu jedan nesto ucinis! Zato te sjetujem ja da se vratis kuci, i evo ti blaga, uzmi i ponesi koliko godj hoces." Ali carev sin veli: "Hvala ta na svemu, ali se vratiti necu nikako, nego hocu Bas Celika da trazim", a sam u sebi misli: zasto ne bi, kad imam jos tri zivota! Kad sokolovski car vec vidi da ga nikako odvratiti ne moze, izvadi jedno perce pa mu ga dade govoreci: "Na ti" veli "to moje pero, pa kad ti bude velika nevolja, a ti iskresi vatru pa ga zapali, a ja cu ti onda doci s mojom silom u pomoc."