Napomena: U Becu 1870., Vuk Stefanovic Karadzic

Nekakav kralj zaprosi za svoga sina u drugoga kralja scer, i poslje mu knjigu istuci djevojku i uz knjigu obiljezje na djevojku. Kad kralju knjiga dodje i vidi sta mu pise, on rece poslaniku: "Ja ti, prijatelju, ne mogu nista odgovoriti, dok ne pitam djevojke." Po tom otisavsi k svojoj kceri kaze joj, kako je ta i ta kralj prosi za svoga sina i poslao prsten za obiljezje, "nego" veli "sta cu mu odgovoriti?" A ona rece ocu: "Odgovori mu: ako mi ne donese tri prstena jedan od zvijezda, drugi od mjeseca a treci od sunca, ja ga ne cu." Kralj kaze sve ovo poslaniku i pristavi: "Pozdravi svoga kralja, i zahvali mu od mene na pitanju i moli ga, da mu ne bude zao na odgovor moje samosione scere, ele joj ne mogu nista." Poslanik se vrati i kaze svojemu kralju, sta je i kako, a kralj se razljuti i stane misliti, kako bi dobavio ova tri prstena, pa najposlije turi glas po svemu svijetu: ko mu dobavi ova tri prstena, da ce mu dati polovinu kraljevine svoje ili blago nebrojeno. Ali sve zafajdu. Najposlije kraljev sin padne u veliku zalost, i vec scase od jada da se ubije, kad tumarivsi onako zadje u nekaku planinu i nabasa na jednu babu, dje ukraj puta sjedi. On joj nazove pomoz' Bog, a ona mu prihvati: "Bog daj budi, nesretnji pa sretnji i presretnji sine!" Kraljev sin kad ovo cu, on se zacudi i upita je, sta ce ovo reci, a ona odgovori: "Ti si bio propao, ali si naisao na ljekara, koji ce te ako Bog da od te muke izbaviti." Tada on poce da joj kazuje, sta mu je, a ona mu ne dade, nego zavika: "Dosta, dosta, ja znam sto ti je, nego uzmi ovu travu sto mi je u njedrima, te je u svoja njedra stavi; rascesljaj mi kose i pusti mi polovicu sprijed a polovicu niz pleci, pak do dovece ostani ovdjen kod mene." On je poslusa: uzme joj travu iz njedara i stavi u svoja njedra, pa rasplete joj kosu koja pade po dolini sva crna kao ugalj, samo djedje koja sijeda. A kad bi ispred vecera, rece baba kraljevu sinu: "Prvu zvijezdu kad ugledas, izvadi tu travu iz njedara i reci: daj mi Boze prsten." On tako i ucini, i tek sto izrece sto mu je rekla, zvijezda se uzigra, te predanj prsten pade i u njemu ona ista zvijezda. Po tom rece mu baba, da pazi kad izidje iza gore mjesec, pa da isto ucini. I on ucini, i prsten mu pade i u njemu mjesec. A kad bi u jutru prije sunca, rece mu baba: "Pazi dobro, kad uspomalja sunce, pa kad pomoli, gledaj ga kroz moje kose, dokle sa svijem izidje, i tri puta reci: "Pretvori mi Boze od ove kose prsten kao sunce!" Te on tako ucini, i tek sto treci put zavika, provrze mu se od onijeh kosa prsten sjajan kao sunce. Posto kraljev sin ovako dobavi sva tri prstena, upita babu: "Sta sam ti duzan?" A ona mu odgovori: "Nista drugo, nego doklen si ziv, da se za moju dusu Bogu molis, jer cu ja do malo dana umrijeti, i da ne kazujes nikome." Potom joj kraljev sin zahvali i u ruku je poljubi, i s njom se oprosti, i dosavsi doma kaze sve svojemu ocu, a on s onijem prstenima posalje k djevojci, i ona podje zanj i s njime se po zakonu vjenca.