Napomena: U Becu 1870., Vuk Stefanovic Karadzic

Nekakoga cara sin setajuci se jednom naide na jedno mjesto, dje se bijahu djevojke skupile na igru, te se ondje malo zaustavi da gleda djevojke i igru. Sve djevojke koje ondje bijahu, pristajahu u igru osim tri mnogo lijepe, koje pa strani sjedjahu i kao stidno igru gledahu. Carev sin kad ih opazi, pristupi k njima i upita ih, bili se udale i za koga bi koja najradija. Jedna odgovori, da bi za mlinara, jer on ima dosta kruha; druga za cobana, jer ima dosta mlijeka; a treca uzdahnuvsi rece: "Ah, da carev sin zna sta bih mu ja rodila, sjutra bi me vjencao." "Sta?" upita je carev siv, a ona mu odgovori: "Dva sina zlatnijeh ruka i scer sa zlatnom zvijezdom na celu od prve ujedno." Carev sin kad to cuje, on odmah snjome, te doma, pa u crkvu, vjenca se i do malo vremena ona ostane djetinja. Ovi carev sin nije imao oca nego majku preko mjere zlu zenu, koja je mrzjela sina svojega osobito sad sto je s reda djevojku vjencao, i stane svojoj snasi a njegovoj zeni o glavi raditi. Oni isti dan kad je mlada parica scela roditi, podje joj muz u lov, i u tome ona rodi dva sina zlatnijeh ruka i trecu djevojku zlatne zvijezde na celu. A kad joj svekrva to vidi, podstavi troje macadi, a ono troje djece zatvori u jedan sanduk, pak naredi sluzi, da ga baci u najblizu rijeku. U vece u samu mrklicu kad se carev sin doma vrati, istrci mu mater i javi, da mu je zena rodila troje macadi. On odmah zapovjedi, da je u isti cas ponesu nasred onoga careva grada, i da kazu svakome koje pored nje prodje, sta je rodila, i da je car zapovjedio da svako na nju pljune, a ko ne pljune, odmah da ga pogube. Sluge ovako ucine, i jadna carica koje od stida koje od bolesti i od zime do malo dana umre. Oni sanducic s ono troje djecice ploveci rijekom nanese ga sreca ispred jednoga velikoga dvora i dzardina nekakoga prebogatoga coeka, koji bas sjedjase pokraj rijeke pred svojijem domom odmora radi. Kad ugleda sanducic, on brze zapovjedi slugama, te ga uhvate i donesu mu ga. Otvorivsi ga i vidjevsi ovo troje djecice u njemu, obraduje se i zacudi, dobavi dojilju i pohrani ih do oruzja bracu a sestru do udaje. Jedan dan dozove ovi coek cara na objed, i po objedu izidu gledati gradjevine i dzardine, da take ljepote i darila Bozjega nije bilo ni u jednoga cara ili kralja. Car se zacudi ovo gledajuci, a osobito onoj djeci, ali ih ne poznavase, koliko ni oni njega, pa rece: "Hvala Bogu ljepote! nista ne manka odje do samo tri stvari: Tica sto zbori, drvo sto pjeva i voda zelena." Ovo bi zao jednome od ova dva brata i rece: "Odoh traziti ove tri stvari, da bas nista ne manka." I tako krene. Putujuci nadje blizu nekaka jezera usred planine jednoga starca, dje sjedi vas sijed kao ovca, koji ga upita, dje ide, a on mu sve kaze. Tada mu starac rece: "Ja cu ti kazati, dje ces sve ovo naci. Hajde onamo, dje se ja bacim ovom balotom gvozdenom, ondje ces sve tri stvari naci, nego znadi: kad uzides: onamo, stanuce vika i graja okolo tebe velika od hiljadu ljudi, a nikoga ne ces vidjeti, i niko te ne ce ni prstom taknuti, a kamo li ubiti, ali nemoj da se obazres za sobom bez svoga cuda, jer ces se na ono mjesto okameniti." Kad to cu ovi mladic, otrca put onoga mjesta, dje mu je starac balotu bacio, dok na jedan put rekao bi pade nebo na zemlju, zavikase s hiljadu strana, on se obrne da vidi ko je, kad ne vidi nikoga, pa se prepade i okameni se. Sjutri dan brat mu ne videci brata da se vrce, podje i on za njim, srete starca, i starac mu rece kao i prvome. On mu zahvali i trcke otide onamo, kad nasred puta vidi brata okamenjena, te pocne plakati i ljubiti ga, a u toliko zacu onu uku i vrisku od hiljadu razlicitijeh glasova, pak se prepade i poce da natrag bjezi, ali teke se obrnu, okameni se i on blizu brata. Sestra njihova ne videci ih natrag, sjutradan u samu zoru ustane te tragom za njima, pogodi na onoga istog starca, i on joj sve kaze, kako je i sto je, i stane je odvracati da onamo ne ide "jer se niko odonuda", rece, "nije vratio, pa kad se ljudi oruzani prepanu, kako ne ce djevojka kao sto si ti?" Ali ona ni najmanje za to, nego ubere nekake trave te dobro usi zatisne i rucicama suvise, pa rece starcu: "Baci ti meni balotu, da onamo idem dje ona pane, samo mi kazi, hocu li naci sve tri stvari kako sam ti kazala, i hocu li naci bracu okamenjenu." Starac joj odgovori: "Hoces", pa u toliko odbaci balotu, a ona poteci onamo sto je najbrze mogla. Dosavsi do oba brata okamenjena, pozna ih i stade da ih place, jer joj zivo srce puce; i u to vrijeme zacu nekoliko, ma ne bas onoliko uke, nego ona potkrijepi sebe, te onamo dje je pala balota. Kad dodje, upazi jednu veliku pecinu i u njoj vidi ticu, koja joj u oni isti cas dolece na desno rame, i rece: "Hvala da je Bogu! koliko ima vremena da te cekam", i rece joj suvise: "Hajde u ono jezero onamo, zacrepni vode zelene, i od onoga drveta sto pjeva grancicu ocebrsni, i kad dodjemo do tvoje brace, namazi ih da ozive." Ona to ucini, pak krenuvsi natrag kad dodje do brace, namaze ih, i u oni isti cas ozive, te svi doma. Kad dodju, obraduje im se oni gospodar, a jos vise kad vidi one tri stvari, koje je rekao car da ih nema, pak odmah ucini veliki objed i dozove cara. Onda rece ova tica: "Kad bude na trpezu, gospodaru, nemoj iznositi ni ozice ni pantarula ni noza, nego onako neka car jede rukama." Poslusa je ovi coek, i kad dodje car, kaze mu, kako je dobavio one tri stvari, i tako da vec nista ne manka, pa otolen za trpezu gotovu. Car kad vidi da na trpezi nema ozice ni noza ni pantarula, rece ijetko: "Sta je ovo? kako ce se ovo jesti?" "Lijepo" odgovori tica, "\s mukom kao sto su se do sada mucili ova tvoja dva sina i scer, i pokaj se, sto si na veliku Bozju pravdu smakao svoju zenu a njihovu mater: ovo su tvoja djeca, a na mjesto njih tvoja prokleta mater, podmetnula troje macadi." Car se obraduje, pritrci k djeci, a oni k njemu, tu se izljube i izgrle, pa otolen doma, i u oni isti cas smakne mater, a oba sina ozeni i scer uda u jedan isti dan.