Napomena: U Becu 1870., Vuk Stefanovic Karadzic

Bile su dvije sirote bez oca i matere. Stojeci jedan dan na prozoru vide, dje ispred njihove kuce prodje carev sin, pa ce reci mladja: "Ah lijep li je oni carev sin! da me hoce uzeti za zenu, rodila bih mu sina i scer na jedan put sa zlatnijema zvijezdama na celu". Ovo nekako docuje carev sin, pa oni cas otide i ovu djevojku vjenca, pa snjome doma. On nije imao oca, nego samo mater, vrlo opaku i zloga srca, koja kad sagleda sina i nevjestu, naijedi se zestoko i stane koriti sina, zasto je vjencao djevojku, koja nije njemu prilika; ali joj ukor bi zafajdu, nego pocne misliti, kako ce snasi svojoj kradimice do glave doci, ali ni to od sina ne mogase. I tako ova mlada carica zatrudni, te njezin muz dobavi od nekuda jednu prorocicu i upita je, da mu kaze, sta ce mu zena roditi, a ona mu odgovori: "Rodice ti zajedno sina i scer sa zlatnijema zvijezdama na celu, nego pazi dobro, da ti se od nje i od dvoje djece sto ne dogodi." Pridje nego mu se zena porodi, dodje nekaka presa ovome carevu sinu da ide na vojsku, pa bojeci se zeni i djeci dozove svoju opaku mater i rece joj: "\Zaklinjem te nebom i zemljom i svijem sto je na svijetu: cuvaj mi zenu i ono sto rodi, doklen se ja vratim." On otide, i malo po tom rodi mu zena najedanak sina i scer sa zlatnijema zvijezdama na celima, ali mater njegova na mjesto ovo dvoje djece podmetne dvoje malo stenadi a djecu od matere sakrije, zatvori ih u jedan kovcezic i dobro zapecativsi da ih jednoj sluzi govoreci: "Hajde s ovijem kovcezicem te ga zakopaj u zemlju u kakoj pustinji ili utopi u rijeku kaku; i ako to ne ucinis sto ti govorim, ne dolazi mi vec na oci bez svoga nenadnoga cuda." Sluga noseci kovcezic pustinjom cu, dje placu djeca, te polako otvori zaklop, kad vidi ovo dvoje djecice kao dvije zlatne jabuke i na celima zvijezde, razali joj se, te ih ne scedne zakopati u zemlju, nego ih baci u jednu jazu od mlina, pa se vrati doma i kaze staroj carici, da je zakopala u zemlju u jednoj dubravi, i ona joj vjeruje. Onu istu vecer zatisne se okno od jaze i zaustave se kola od mlina brasnenoga, a mlinar istrci da vidi sta je, kad nadje oni kovcezic, i otvorivsi ga vidi jadnu djecicu, ali kad vidi zvijezde im na celima, jos se vise zacudi, pa dozove zenu svoju, a ona djecu podoji i stane ih paziti kao i svoju rodjenu. Carev sin dosavsi s vojske odmah upita mater, dje mu je zena i sta mu je rodila, a ona mu odgovori: "\Zlo i naopako za tebe, sinko! Ona ti je rodila dvoje stenadi, i ja ih nijesam smjela od tebe ubiti ili baciti, nego nagnala sam tvoju zenu da ih doji, doklen ti dodjes; i eno je zatvorene u tamnici u gvozdju, i kod nje su stenad, pak ti sad cini od nje sto hoces." Kad ovo cu carev sin, smrtni ga znoj dopade od velike tuge i zalosti, te poleti s nozem u tamnicu, da zakolje i zenu i stenad. A kad dize ruku nad njom da je posijece, razrika se zalosna mu zena: "Ah za Boga! ne ubij me! nista ti kriva nijesam, nego me tvoja mati evo ovoliko vremena ovdjen u tamnici zakovala, i podmetnula dvoje stenadi, a moju lijepu djecu negdje obestrvila; nego se smiluj na mene!" Carev sin kad to cu, razmisli i sazali se na nju, pa stane ispitivati i mater i sve dvorane, ali ne mogase nista razabrati, nego svi mu kazu ono, sto mu je pasja mati nalagala, i vec ne znadijase, sta ce da radi, ili svoju zenu da zakolje ili da ide po svijetu traziti svoju djecu. Ono dvoje djece igrajuci se jedan dan po jednoj livadi prikaze im se jedan mladic u bijelijem haljinama sa zlatnijem krilima a ovo je bio andjeo Bozji i rece im: "Hajte doma; evo vam ovi stap, pak njime stogodj vam bude potreba, kucnite njime te cete imati. Tako cete doci u jedan grad, te uljezite unutra, i dje najvisi dvor vidite, kucnite ovijem stapom u vrata, te ce vi se vrata sama otvoriti, pa zavicite: Ah, dje si zalosna majko nasa? dje si? izadji i dodji da nas izgrlis a mi tebe; vec je vrijeme." Brat i sestra poslusase i uzevsi stap otolen hajde hajde hajde, doklen ih oni stap do same ocine kuce dovede, te kako ih je naucio oni andjeo, tako i ucinise: zakucnuse i zavikase, i na njihov glas otvorise se vrata, i oni uljegose u kucu. Ali ih u taj mah opazi stara carica i poznavsi ih prepade se, te brze bolje smace s prsta od ruke jedan prsten i natace ga na oni stap, koji imase u rukama carev sincic, te on u oni cas zanijemlje, ali sestra mu kad to vidje, uze oni stap i strese s njega prsten, pa udari staru povikavsi: "Ti zanijemi; a ti, brate moj, progovori." Te stara ostade nijema, a brat joj opet poce govoriti. Ovo sve gledase otac njihov, pak kad ih zacudjen upita, ko su, oni sve kazu, kako je i sto je bilo, te on odmah izvadi im majku iz tamnice i uze je opet za svoju zenu zajedno sa sinovima, a slugama zapovjedi, te mater njegovu zatvore u jednu bacvu katramom oblivenu i zazde je nasred grada.